‘;
Darije Hanzalek u hrvatskome javnom prostoru još nije ime koje ljudima nešto znači, no ako objasnimo da je riječ o čovjeku koji je na mjestu predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) zamijenio dugogodišnjega čelnika Krešimira Severa, bit će malo jasnije zašto razgovaramo baš s njim.
NHS danas je jedna od tek tri reprezentativne sindikalne središnjice koje ukupno predstavljaju 230 tisuća članova. Hanzalek je sindikalac s dugim stažem: dvadeset godina bio je na čelu Sindikata grafičara i medija, a sada se tek, kaže, hvata ukoštac s izazovima koji su pred njim otkako vodi središnjicu. Izabran je za predsjednika na NHS-ovu kongresu prije nekoliko mjeseci, a čak nije imao ni program. Na kongresu nije bilo ni protukandidata. Zato Hanzalek svoj program tek kroji i namjerava ga definirati u suradnji s pedeset udruženih sindikata nakon što obavi razgovore s njihovim predstavnicima.
Kako su članovi znali što od vas očekivati?
– U svojem govoru opsežno sam izložio izazove s kojima se radnici i sindikati suočavaju, a njih je mnogo. Pred nama su golemi demografski izazovi i promjene koje se reflektiraju na radne odnose, ali i događaju se upravo u radnim odnosima. Moramo spriječiti da se kod nas u ‘utrci prema dnu‘ radništvo zamijeni strancima. Trebamo obratiti pozornost i na mlade, njihovo obrazovanje i odgoj, i to radi njihova ostanka i povrata ulaganja našeg društva u njihov razvoj.
Spomenuli ste da je unutar NHS-a pedesetak sindikata, znamo da imate oko osamdeset tisuća članova. Koliko predstavljate radnika u privatnom sektoru, a koliko u javnome?
– Podjednak je broj sindikata na obje strane.
Koje djelatnosti u privatnom sektoru pokrivate?
– Mnoge, od grafičke djelatnosti, čiji sam predstavnik, do tekstilne, prerađivačke, energetike, bankarstva, telekomunikacija, prometa…
U zemlji u kojoj je zaposleno više od 1,7 milijuna ljudi, mislite li da NHS predstavlja prosječnog radnika?
– NHS predstavlja članove naših udruženih sindikata. Najveći udruženi sindikati imaju više od deset tisuća članova, mnogi i nekoliko tisuća. Ako govorimo o gustoći i postotku sindikalnog članstva, nemamo što tajiti.
Ponovno se oformilo Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV). Znači li to da se i sindikate danas više uzima u obzir nego prije?
– Da. Stvari se pomiču u boljem smjeru.
Kad ste to primijetili?
– Kad se, na primjer, radilo na izmjenama i dopunama Zakona o strancima. Nisam tada bio uključen, ali kolege mi kažu da su u proces aktivno bila uključena sva tri socijalna partnera koja su usprkos različitostima u vrlo aktivnim razgovorima dogovorila konkretna rješenja. Vjerujem da će se dijalog nastaviti razvijati putem GSV-a i institucije koja je u postupku osnivanja, Ureda za socijalno partnerstvo. Od tog ureda očekujemo da ne bude samo forma nego tijelo koje će doista poticati dijalog i razmjenu mišljenja, ali i razgovorom socijalnih partnera posredovati u rješavanju konkretnih problema za pojedine industrije i poduzeća.
Što mislite o tolikom broju stranih radnika u Hrvatskoj?
– Morat ćemo naći način kako i strance okupiti u sindikate. Moramo spriječiti da se i kod nas otvori ‘utrka prema dnu‘ u kojoj loša i najmanje plaćena radna mjesta popunjavaju strani radnici. U takvim slučajevima poslodavci se sve manje trude povećavati plaće i razinu prava da zadrže domaće radnike jer prostor popunjavaju stranci. To samo po sebi zabrinjava zbog zaustavljanja razvoja i rušenja radnih standarda te odlaska domaćih radnika. Važno je strane radnike integrirati u sve pore života kako nam se ne bi dogodila getoizacija i razorila homogenost društva. Te su lekcije mnoge zemlje već prošle, a mi trebamo na vrijeme učiti na njihovim pogreškama i nastojati ih izbjeći.
Kako novi predsjednik NHS-a misli približiti sindikate mladima i kakve promjene planira potaknuti, pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju tjednika Lider.