EU želi usmjeriti dio od 10 bilijuna eura štednje građana u industriju

Jeste li spremni svoju oročenu štednju uložiti u Stellantis, jedan od najvećih europskih automobilskih koncerna koji je 2025. prijavio gubitak od 22 milijarde eura zbog pogrešne procjene tržišta električnih vozila? Ili u Thyssenkrupp, industrijskog diva koji je najavio 11 tisuća otkaza u čeličnom segmentu zbog slabe potražnje? Možda u Northvolt, ambiciozni europski projekt baterija za električne automobile koji je zapao u ozbiljne financijske probleme?

Bruxelles ozbiljno želi mobilizirati dio od 10 bilijuna eura štednje europskih građana kako bi financirao industrijsku transformaciju kontinenta. Riječ je o tranziciji koja uključuje baterijsku industriju, čeličane i automobilsku proizvodnju, ali i digitalnu i energetsku transformaciju. 

U toj priči nalaze se i hrvatski depoziti. Građani su krajem 2025. u bankama držali oko 42 milijarde eura štednje, a iznos depozita stalno raste. Ideja Europske komisije je da dio tog novca, koji danas miruje na računima, završi na tržištima kapitala i postane izvor financiranja europskih kompanija.

Naravno, nije ideja da Vam netko otme novac i uloži u problematične kompanije, već da novac uvjetno rečeno 'zarobljen u štednji' bolje cirkulira europskim tržištem kapitala. To je srž strategije Unije štednje i ulaganja, predstavljene prošle godine, o kojoj će se ovih dana ponovno razgovarati na Vijeću za ekonomska i financijska pitanja. Cilj je povezati štednju građana s financiranjem poduzeća i povećati investicije u europskom gospodarstvu.

Takav model već desetljećima postoji u Sjedinjenim Američki Državama (SAD), gdje tržišta kapitala imaju daleko veću ulogu nego banke. Europske kompanije i dalje se uglavnom financiraju kreditima, zbog čega je tržište kapitala relativno plitko. Ukupna tržišna kapitalizacija europskih burzi iznosi oko 73 posto BDP-a, dok je u SAD-u gotovo četiri puta veća.

Zbog toga Bruxelles pokušava stvoriti sustav koji bi barem djelomično podsjećao na američki model, ali prilagođen europskom financijskom sustavu. Prema procjenama Komisije, Unija štednje i ulaganja trebala bi svake godine mobilizirati stotine milijardi eura dodatnih ulaganja. 

Glavni problem koji Komisija pokušava riješiti je fragmentacija financijskog tržišta. Iako EU formalno ima jedinstveno tržište, financijski sustav i dalje je organiziran po nacionalnim linijama. Banke, fondovi i burze suočavaju se s različitim regulatornim pravilima u svakoj državi članici, što otežava prekogranično poslovanje i povećava troškove.