Globalna kriza: Hrvatska će možda izbjeći najcrnji scenarij

Dok se u predahu primirja između SAD-a i Irana pitamo tko će prvi nuklearno zveckanje pretopiti u stvarnu gljivu, mediji imaju drugi zadatak – procijeniti kada će se svjetsko ludilo kroz krizu/recesiju/stagflaciju preseliti u živote običnih ljudi. 'Tržišta u panici nakon rata s Iranom', 'Cijene nafte divljaju', 'Globalna ekonomija pred novim udarom', 'Rat s Iranom pokrenuo globalnu ekonomsku krizu', naslovi su sa zadatkom stvaranja apokaliptične psihoze, zasad mutnih motiva.

Katastrofični signali, ne samo s domaćih naslovnica nego i iz samog EU-a, posebno ljute Karla Vujevu s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koji veli da pojedini nositelji vlasti bez podataka i s pregršt fatalizma iznose nepotkrijepljene katastrofične najave o nestašicama, kidanju zračnoga prometa, novim režimima štednje i potrebi za povijesnim rezovima.

– To je opasno i kontraproduktivno. Osobna je potrošnja dominantna kategorija BDP-a, a makroekonomsko upravljanje očekivanjima znanost za sebe. Paušalnim i pretjeranim upozorenjima ne radi se ništa dobro za bližu ekonomsku budućnost kontinenta. Nositelji ekonomske i političke moći morali bi biti agenti stabilnosti, a njihove javne izjave sustavno promišljene nakon dugotrajnih i iscrpnih dogovora na nacionalnim i supranacionalnim razinama. Ono čemu svjedočimo nerijetko je čista suprotnost: ad hoc izjave nedemokratski postavljenih tehnokrata ili čelnika neupućenih u šire političko-ekonomske posljedice svoje retorike – kategoričan je Vujeva podastirući i dokaze: nafta je nominalno premašila stotinu američkih dolara po barelu, no to se, kaže, dogodilo i 2008. i 2022., a ako se promatraju realne cijene, odnosno kupovna moć dolara, današnje su razine ipak niže.

Dolar je od 2008. izgubio oko trećine kupovne moći, dakle, danas se kupuje približno 66 posto dobara i usluga koji su se mogli kupiti tada.