Grička vještica: Od zagrebačkih lomača do modernih vještica

Na današnji dan, 18. lipnja 1916., u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu praizvedena je dramatizacija romana ‘Grička vještica’ Marije Jurić Zagorke – djela koje je od novinskog podlistka preraslo u najčitaniji romaneskni ciklus hrvatske književnosti.

Kako je nastala ‘Grička vještica’

Zagorka je počela sa serijalom ‘na prevaru’.

Godine 1912. u Malim novinama počela je izlaziti njezina priča ‘Tajna krvavog mosta’. Podlistak je izazvao golem interes čitatelja koji su upravo zbog toga počeli kupovati novine. Naklada je znatno porasla i razvila se jedna od prvih ‘serijskih ovisnosti’ u hrvatskim medijima.

Zato je u zadnjem nastavku uredništvo – prema kasnijim interpretacijama bez znanja autorice - najavilo da je riječ tek o uvodu u veći ciklus. I tako je Zagorka počela pod pritiskom pisati najpoznatiji dio serijala, 'Kontesu Neru', koja počinje izlaziti 1913., a zatim i nastavci koji su prerastali u opsežan ciklus.

Nezapamćen uspjeh i jednako snažne kritike

Kazališna verzija iz 1916. postigla je veliki uspjeh kod publike, unatoč tome što ju je dio kritike proglasio šundom. ‘Grička vještica’ nastavila je živjeti kroz više kazališnih uprizorenja, strip Andrije Maurovića, rock-opera te brojna reizdanja. Ukupna naklada procjenjuje se na nekoliko milijuna primjeraka, a ‘Kontesa Nera’ pojedinačno doseže stotine tisuća, pa i više od milijun primjeraka kroz razna izdanja.

Planovi za filmske i televizijske adaptacije uglavnom nisu ostvareni, premda imaju veliki potencijal.

Stotinu godina nakon prve knjige iz serijala zatvoren je krug. Sve je počelo kao novinski podlistak, a 2012. ponovno se vraća u simbiozu s novinama. Jutarnji list objavio je 'Gričku vješticu' koja se mogla kupiti uz primjerak novina. Prvo izdanje romana bilo je rasprodano, pa je uslijedio reprint. 

Roman temeljen na istraživanju

Iako često smatrana ‘lako čitljivom literaturom’, ‘Grička vještica’ nastala je na ozbiljnom istraživanju: Zagorka je koristila arhivske izvore o progonima vještica u Zagrebu, radnju je uklopila u povijesne događaje 17. i 18. stoljeća i u djelu se pojavljuju stvarne povijesne ličnosti.

Središnja priča u ‘Kontesi Neri’ kroz ljubavnu priču prati plemkinju optuženu za vještičarenje, sukob između razuma i praznovjerja, te političke i društvene igre u pozadini. 

I Zagorka na 'lomači'

Zagorka prati postupno ukidanje progona u sklopu reformi Marije Terezije. Prije toga u Zagrebu i okolici zabilježeni su deseci procesa koji su najčešće završavali spaljivanjem na lomači. 

Na svojevrsnoj lomači bila je i sama autorica, koja je cijeli život bila podcjenjivana kao autorica, ismijavana kao prva novinarka i osporavana kao ‘prepopularna’ spisateljica koja piše trivijalnu literaturu. Bila je, zapravo, jedna od prvih modernih ‘vještica’ u hrvatskoj javnosti.

Vještice iz Rija

Zagorka je umrla 1957., u 85. godini života. Samo 35 godina kasnije odigrao se najupečatljiviji medijski progon vještica u Hrvatskoj. U tjedniku Globus krajem 1992. objavljen je tekst  Hrvatske feministice siluju Hrvatsku. U njemu je pet hrvatskih književnica, novinarki i publicistica - Jelena Lovrić, Rada Iveković, Slavenka Drakulić, Vesna Kesić i Dubravka Ugrešić optuženo da su tijekom kongresa PEN-a u Rio de Janeiru navodno lobirale protiv održavanja idućeg kongresa u Dubrovniku. 

Spisateljice su bile demonizirane kao državni neprijatelji antihrvatskog usmjerenja. Huškački tekst u kojem su nazvane 'Vještice iz Rija' bavio se njihovim porijeklom, bračnim i obiteljskim statusima i intimnim biografijama. 

Od inkvizicije do medijskog linča

Danas nema lomača — ali obrazac ostaje. ‘Vještice’ su i dalje oni koji odstupaju i govore protiv struje i postaju simbol nečega što društvo želi odbaciti. Konstanta je i u tome što su takvi progoni i danas često suroviji prema ženama.

Poput Zagorke prije stotinjak godina, žene u javnom prostoru češće postaju mete diskvalifikacije, izloženije su osobnim napadima i lakše bivaju pretvorene u ‘simbol problema’.

Zagorka je pisala o vješticama — i sama postala 'vještica'. Od zagrebačkih lomača do naslovnica novina, od inkvizicije do medijskog linča, promijenila su se sredstva, ali ne i obrazac. 

Društvo povremeno treba svoje vještice, nekoga koga će okriviti za nesreće, krize i probleme koje ne može objasniti: za smrtonosnu epidemiju, kvarenje mlijeka, demografski slom, besperspektivnost ili inflaciju.