Engleska - Hrvatska: 40 puta veća ekonomija, 3,5 puta skuplji tim

Hrvatski nogomet pokazuje ono što hrvatsko gospodarstvo često pokušava postići: kako iz malog tržišta, ograničenih resursa i uskog bazena ljudi stvoriti proizvod koji se može natjecati globalno. Da hrvatska ekonomija iz svojih resursa izvlači onoliko vrijednosti koliko izvlači nogomet, rasprave o zaostajanju za razvijenijom Europom zvučale bi znatno drugačije.

S manje od četiri milijuna stanovnika Hrvatska je stvorila reprezentaciju vrijednu gotovo 400 milijuna eura, tri svjetske medalje od 1998. i globalni brend koji se ne može kupiti turističkim kampanjama. Zato utakmica protiv Engleske nije samo sportski ogled, nego podsjetnik da Hrvatska u barem jednoj industriji već desetljećima proizvodi vrijednost daleko iznad svoje veličine.

Kad se BDP spusti na teren

Na papiru je nerazmjer golem. Engleska reprezentacija, prema Transfermarktu, vrijedi oko 1,36 milijardi eura, a hrvatska oko 387 milijuna eura, što je razlika od približno tri i pol puta. No kada se ta razlika usporedi s veličinom gospodarstava, disproporcija postaje mnogo zanimljivija: BDP Ujedinjenog Kraljevstva gotovo je četrdeset puta veći od hrvatskoga.

Populacijski bazen iz kojega Engleska crpi igrače višestruko je veći od hrvatskog.

Ta usporedba, naravno, traži ogradu. Engleska u nogometu nastupa kao zasebna reprezentacija, dok se makroekonomski podaci vode za Ujedinjeno Kraljevstvo. No i uz tu metodološku napomenu osnovna poanta ostaje ista: nogometna razlika između Engleske i Hrvatske mnogo je manja od ekonomske razlike prostora iz kojih dolaze.

Engleska ima tržište, Hrvatska ima talent

U gospodarstvu je Hrvatska mala ekonomija koja se pokušava približiti razvijenijem dijelu Europe. U nogometu je ona već desetljećima zemlja koja igra daleko iznad svoje kategorije.

Hrvatska reprezentacija primjer je neuobičajeno učinkovite proizvodnje vrijednosti. Domaća liga nema financijsku snagu Premier lige, hrvatski klubovi ne mogu zadržavati najbolje igrače, infrastruktura je skromnija, a tržište ograničeno.

Ipak, iz tog sustava izlaze igrači koji se vrlo brzo prodaju na veća tržišta, grade karijere u najjačim europskim klubovima i potom se kroz reprezentaciju vraćaju kao kapital koji Hrvatska sama nikada ne bi mogla kupiti.

Ako bi se nogomet promatrao kao industrija talenta, Hrvatska bi bila jedna od najproduktivnijih malih ekonomija svijeta. Engleska ima Premier ligu, Hrvatska ima izvoznu školu nogometa. Ona ne može konkurirati veličinom tržišta, ali može selekcijom, talentom, ranom internacionalizacijom igrača i reprezentativnim kontinuitetom.

Visok prinos po stanovniku - u medaljama

Rezultat takvog modela vidi se i u medaljama. Hrvatska je od 1998. osvojila tri odličja na svjetskim prvenstvima: broncu u Francuskoj, srebro u Rusiji i broncu u Kataru. Kada se to stavi u odnos prema broju stanovnika, Hrvatska dolazi do približno 0,78 medalja na milijun stanovnika.

Po tom je omjeru daleko ispred Nizozemske s 0,1 medaljom, Belgije s 0,085, a i brojnih nogometnih velesila, Francuske, Njemačke, Argentine, Španjolske, Italije ili Brazila. Ekonomskim rječnikom, Hrvatska ima iznimno visok prinos po stanovniku.

Hrvatski nogomet ima ono što domaće gospodarstvo često traži: visoku dodanu vrijednost, snažan izvozni potencijal i globalnu prepoznatljivost. Njegov učinak ne može se svesti samo na transfere, premije i sponzorske ugovore.

Reprezentacija je i reputacijska infrastruktura države. Ona stvara vidljivost koju je teško kupiti oglašavanjem, gradi emocionalni odnos s publikom koja s Hrvatskom nema nikakvu drugu vezu i održava sliku zemlje koja se, barem u nogometu, ne zadovoljava prosjekom.

Upravo je to lekcija koju hrvatsko gospodarstvo teško i sporo uči. Hrvatska ima kvalitetne pojedince, dobre niše i uspješne izvoznike, ali rijetko uspijeva od njih stvoriti dovoljno snažan, vidljiv i skalabilan sustav. Nogomet, uza sve svoje probleme, u tome je uspio.

Protiv tržišne logike

Iz relativno uskog bazena stvorio je globalno prepoznatljivu vrijednost, izgradio međunarodnu reputaciju i kreirao brend zemlje u prostoru do kojeg diplomatske kampanje, turističke strategije ili investicijski forumi teško mogu doprijeti.

Kad Hrvatska večeras istrči protiv Engleske, bit će to sraz nogometne supersile koja dolazi iz golemog tržišta i reprezentacije koja svoju vrijednost stvara gotovo protiv tržišne logike. Mala zemlja u jednoj globalnoj industriji može igrati iznad svoje ekonomske kategorije.

Ako se uspjeh mjeri apsolutnim brojkama, Engleska je očekivano ispred. No ako se mjeri omjerom resursa i rezultata, Hrvatska ostaje jedna od najvećih anomalija svjetskog nogometa. I zato pitanje uoči utakmice nije samo može li Hrvatska opet iznenaditi Englesku.

Pitanje je što bi se dogodilo kada bi i ostatak hrvatskog gospodarstva iz svojih ljudi, znanja i ograničenih resursa izvlačio vrijednost onako kako to već desetljećima čini hrvatski nogomet.