Hrvatske tvrtke među najoptimističnijima u cijeloj EU

Dok se europska industrija bori s usporavanjem investicijskog ciklusa, iz najnovijeg tehničkog izvješća Europske komisije o europskim gospodarskim indikatorima dolazi pomalo neočekivana vijest: hrvatske tvrtke među su optimističnijima u cijeloj Europskoj uniji kada je riječ o planovima ulaganja.

Kontrast koji bode oči

Ta ogromna razlika između raspoloženja u Hrvatskoj i prosjeka eurozone je ujedno i najveće iznenađenje izvješća. Dok je neto saldo očekivanih investicija u industriji EU za 2025. godinu bio negativan i iznosio je -2 posto, hrvatski menadžeri su godinu završili s vrlo snažnim pozitivnim saldom od 20 posto što ne pokazuje samo da domaći investicijski optimizam prkosi europskom trendu kapitalne štednje, već se može tumačiti i kao najava snažnog ciklusa modernizacije koji se značajno razlikuje od prosjeka eurozone.

Još je zanimljiviji pogled u budućnost: za 2026. godinu optimizam domaćih industrijalaca dodatno raste na visokih +31 posto. Čini se da su hrvatske tvrtke, unatoč općoj nesigurnosti, odlučile 'stisnuti gas' dok njihovi konkurenti na zapadu povlače ručnu kočnicu.

Dugo je vrijedila stigma da domaće tvrtke investiraju isključivo kad ih na to primora zastarjela oprema, najnoviji podaci Europske komisije ruše taj mit i otkrivaju dubinsku promjenu poslovne strategije u Hrvatskoj. Iako je zamjena dotrajale opreme s udjelom od 44 posto i dalje neizbježna investicijska stavka u Hrvatskoj, fokus se dramatično seli prema naprednim rješenjima i jačanju konkurentnosti.

Posebno intrigira podatak da čak 26 posto ukupnih investicija u industriji ide izravno u racionalizaciju i optimizaciju procesa. To je jasan signal da domaći realni sektor u automatizaciji i robotizaciji vidi jedini pravi odgovor na kronični manjak radne snage i rastuće troškove poslovanja.

Povjerenje u tržište

Istovremeno, svaki peti uloženi euro (19 posto) usmjerava se u proširenje kapaciteta i gradnju novih pogona, što je najsnažniji dokaz dugoročnog povjerenja u tržište. Preostalih 11 posto ulaganja hrvatski prerađivači usmjeravaju u ostale svrhe, poput sigurnosti na radu, zaštite okoliša i ispunjavanja sve strožih regulatornih standarda.

Još impresivnije brojke dolaze iz sektora usluga koji, suprotno europskoj stagnaciji, u Hrvatskoj za 2026. godinu predviđa investicijski skok, odnosno ukupan neto saldo očekivanja, od 27 posto, što nas svrstava u sam vrh Unije po optimizmu.

Posebno je značajno kamo taj novac odlazi: dok Europa stagnira, u Hrvatskoj se čak 26 posto ukupno investiranih sredstava u uslugama usmjerava izravno u proširenje kapaciteta, što je jasan dokaz da poduzetnici očekuju daljnji rast potražnje. Iako modernizacija i zamjena postojeće imovine i dalje čine bazu s udjelom od 40 posto, znakovito je da poduzetnici u uslugama ne planiraju samo održavanje standarda, već aktivno investiraju u nove objekte i širenje opsega poslovanja, potaknuti snažnom potražnjom i tehnološkim faktorima.

Uz to, svaka peta investicija u uslugama (21 posto) odlazi na racionalizaciju i automatizaciju, što potvrđuje da uslužni sektor, od turizma do logistike, ubrzano traži tehnološke odgovore na pritisak visokih troškova rada. Preostalih 13 posto ulaganja usmjerava se u ostale ciljeve, poput jačanja sigurnosnih sustava i prilagodbe novim ekološkim standardima, što zaokružuje sliku o sektoru koji se ne boji investirati u budućnost unatoč oprezu koji trenutno vlada u ostatku Europske unije.

Što nas gura naprijed?

Zanimljivo je da hrvatski poduzetnici glavni motiv za ulaganje navode tehničke faktore (tehnološki napredak) koje ističe više od polovice ispitanih tvrtki (52 posto). Odmah iza njih je potražnja na tržištu, što pokazuje da hrvatski proizvodi i usluge i dalje imaju kupce, unatoč usporavanju nekih velikih europskih tržišta poput njemačkog.

Iako su investicijski planovi 'u zelenom', izvješće ne skriva izazove. Kao i u ostatku EU, ali u Hrvatskoj posebno naglašeno, nedostatak kvalificirane radne snage ostaje glavni faktor koji ograničava puni potencijal proizvodnje. Upravo zato investicije u racionalizaciju postaju pitanje opstanka, a ne luksuza.

I dok dio zapadnoeuropskih gospodarstava u svemu tome pokazuje oprez i slika je na razini cijele Europske unije znatno suzdržanija, u Hrvatskoj, ali i u nizu drugih zemalja srednje i južne Europe menadžeri dakle signaliziraju nastavak investicijskog ciklusa. Takav rezultat Hrvatsku svrstava među zemlje u kojima investicijska očekivanja ostaju pozitivna, zajedno sa Španjolskom, Italijom, Poljskom i Nizozemskom.

EU investicije se tek oporavljaju

EU industrijski sektor procjenjuje da su investicije u 2025. blago pale ili stagnirale, dok je uslužni sektor pokazao nešto optimističnija očekivanja. Ukupno gledano, poslovna ulaganja u EU povećala su se tek neznatno, a snažniji rast očekuje se tek tijekom 2026. godine. Pritom su očekivanja poduzetnika tijekom godine postupno revidirana naniže. Tvrtke su još krajem 2024. i početkom 2025. očekivale snažniji investicijski ciklus, no kako su se globalna gospodarska kretanja usporavala, procjene su postajale opreznije.

Jedan od razloga za takvu suzdržanost je i relativno visoka razina neiskorištenih kapaciteta u industriji. Analiza Europske komisije pokazuje da tvrtke s viškom proizvodnih kapaciteta imaju znatno slabiju sklonost investiranju u idućem razdoblju.

Struktura ulaganja pokazuje da investicijski ciklus u europskoj industriji nije prvenstveno usmjeren na širenje proizvodnje, nego na modernizaciju i povećanje učinkovitosti. Najveći dio ulaganja – oko 44 posto – odnosi se na zamjenu dotrajale opreme. Oko 27 posto investicija usmjereno je na racionalizaciju i optimizaciju proizvodnih procesa, dok se približno 18 posto odnosi na proširenje proizvodnih kapaciteta. Takva struktura sugerira da tvrtke nastoje povećati produktivnost i prilagoditi se tehnološkim promjenama, ali i odgovoriti na kronični nedostatak radne snage koji je prisutan u mnogim sektorima.

Zanimljivo je da menadžeri kao glavne pokretače investicija najčešće navode tehnološke promjene i tržišnu potražnju, dok su financijski uvjeti i dostupnost kapitala tek sekundarni faktori.

Istodobno, među ograničavajućim čimbenicima proizvodnje i dalje dominira nedovoljna potražnja, koju kao problem navodi više od trećine industrijskih poduzeća u EU. Uz to, sve veći broj tvrtki ističe i nedostatak radne snage te povremene probleme u opskrbnim lancima.