Prije nekoliko su mjeseci europski news-portal Politico.eu i njemački tabloid Bild podigli pravu buru u europskom medijskom prostoru objavivši da se plaće za skoro 50 tisuća službenika i dužnosnika Europske unije usklađuju s inflacijom u Belgiji i Luksemburgu te se povećavaju za 6,9 posto. Naknadno je objašnjeno kako to baš i nije posve točno, da se plaće Unijinih službenika i dužnosnika ne usklađuju s inflacijom, već, prema unaprijed utvrđenom sustavu izračuna usklađivanja plaća, s kretanjem plaća javnih službenika u državama članicama, što im je donijelo povećanje od 4,4 posto. Kako god, doznali smo da se plaće službenika i dužnosnika EU indeksiraju.
U Belgiji i Luksemburgu, zemljama u kojima radi većina Unijinih službenika, indeksacija plaća u javnom sektoru tradicionalno je prisutna. Indeksacija se vezuje uz kretanje plaća u privatnom sektoru ili uz rast troškova života. Sličan sustav ima i Malta. U Hrvatskoj javni službenici nisu te sreće te rast njihovih plaća ovisi o pregovorima između sindikata i Vlade.
Proteklih je godina ‘mokri san‘ sindikata bio da se plaće javnih djelatnika indeksiraju uz rast BDP-a, da bi na zadnjim takvim pregovorima, prošle jeseni, neki sindikalni čelnici predlagali da se u dogovor o plaćama za ovu godinu ugradi automatski rast plaća usklađen s rastom inflacije. Nije prošlo, ali sindikalisti ne odustaju od ideje da bi plaće trebale rasti ne samo prema stopi inflacije već i iznad nje.
Indeksacija plaća uza stopu inflacije, međutim, bojno je polje na kojem se međusobno tuče više ekonomskih zakonitosti. Jedna od njih kaže da bi se rastom plaća zaštitila realna kupovna moć dohotka, čime se može spriječiti pad potrošnje, odnosno recesija, jer je potrošnja stanovništva najvažnija komponenta formiranja hrvatskog BDP-a.
– Ne bih se previše oslonila na tu pretpostavku, jer čak i uz realno nepromijenjene plaće ljudi u nesigurnim okolnostima manje troše, štede gdje stignu i odustaju od neophodne kupnje, tako da indeksacija plaća neće smanjiti pad BDP-a i spriječiti usporavanje njegova rasta, koje je ove godine izgledno. Spirala nadnica i cijena potpiruje inflaciju i ne povećava realni BDP, što je više puta u povijesti dokazano. Plaće su trošak za poduzeća i utječu na formiranje cijena koje plaćaju potrošači, a taj inflatorni učinak ne mogu kompenzirati niže cijene uvoznih proizvoda koji smanjuju ukupnu stopu inflacije, kao i smanjena inflatorna očekivanja zbog restriktivnih mjera monetarne politike i zaoštravanja uvjeta kreditiranja. Rizik ubrzanja inflacije je stoga veći u slučaju rasta plaća – smatra Marijana Ivanov, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Osim toga, prema izračunu HGK-ova glavnog ekonomista Gorana Šaravanje, samo da bi potrošači mogli zadržati razinu kupovne moći iz 2021., plaće bi ove godine morale rasti za gotovo 12 posto. Njegova računica proizlazi iz činjenice da su, unatoč nominalnom rastu većem od sedam posto, u prošloj godini realne plaće pale otprilike za 3,5 posto, a ponderirani prosjek projekcija za inflaciju u 2023. za Hrvatsku je 6,8 posto.
– Međutim, u uvjetima usporavanja gospodarskog rasta i kad Europska središnja banka diže referentnu kamatnu stopu, ne vidim da poduzetnici i Vlada mogu toliko povećati plaće – napominje Šaravanja, koji upravo zbog toga ne očekuje da će u Hrvatskoj zbog rasta plaća nastati inflatorna spirala, što je još jedna ekonomska zakonitost koja ide ruku pod ruku s povećanjem plaća u doba inflacije.
Međutim, tu se, kao svojevrsni disruptor, pojavljuje i treća ekonomska zakonitost: u situaciji kada na tržištu rada nema dovoljno radne snage, poslodavci su prisiljeni dizati plaće kako bi barem zadržali zaposlenike da im ne pobjegnu u zemlje u kojima je kupovna moć veća nego u Hrvatskoj.
Uprava Ine nedavno je izvijestila da je, nakon uspješno završenih pregovora o izmjenama kolektivnih ugovora sa socijalnim partnerima, donijela odluku o povećanju neto primanja radnika u devet tvrtki unutar Ina Grupe i to u rasponu od 11 do 16 posto (ovisno o tvrtki).
– Svjesni smo posljedica koje globalna ekonomska kretanja i inflatorni pritisci imaju na primanja naših radnika te želimo povećati njihov osjećaj sigurnosti u okružju koje se brzo mijenja. Cilj nam je ovim promjenama osigurati Ininu konkurentnost na tržištu rada, na način da uspješno zadržavamo talente i učinkovitije privlačimo nove – obrazložio je Péter Ratatics, predsjednik Uprave Ine.
Nije Ina jedina koja je u posljednje vrijeme iz tog razloga pristala na tako visoko povećanje primanja svojih zaposlenika. Učinile su to i mnoge druge, i velike i manje, tvrtke. Gotovo nema tjedna da na Liderove mailove ne dođe priopćenje neke kompanije kako je odlučila povećati plaće svojim zaposlenicima da bi im olakšala život u uvjetima inflacije. Socijalna odgovornost prema radnicima očito je posljednjih mjeseci u Hrvatskoj uzela maha, što je jako lijepo i za svaku pohvalu, ali je, ekonomski gledano, previše socijalne osjetljivosti pogrešan razlog za povećanje plaća. Pogrešan je kako zbog utjecaja na (ne)konkurentno poslovanje poduzeća tako i zbog utjecaja rasta plaća na makroekonomska kretanja.
– U praksi inflacija općenito konvergira prema razlici između stope rasta mase plaća te rasta produktivnosti. Zbog dugoročne stope rasta produktivnosti u europodručju od samo jedan posto rast plaća veći od tri posto lako može biti inflatoran – iznosi HUP-ov glavni ekonomist Hrvoje Stojić.
Cijeli članak možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.