Podjele dionica povećavaju broj transakcija, ali ne i burzovni promet

Podjela dionica, kojom kompanije povećavaju broj svojih dionica i razmjerno smanjuju njihovu pojedinačnu cijenu, može znatno potaknuti trgovanje na burzi, ali ne mora istodobno povećati i vrijednost prometa. Pokazuje to nova analiza Ivana Dražetića, voditelja odjela za instrumente s fiksnim prinosom u InterCapitalu, koja je obuhvatila sedam podjela dionica provedenih na Zagrebačkoj i Ljubljanskoj burzi između 2018. i 2025. godine.

Prema rezultatima istraživanja, nakon podjele dionica broj dnevnih transakcija bio je u prosjeku približno dvostruko veći u odnosu na usporedive dionice koje nisu prošle takav postupak. Istodobno je prosječna vrijednost pojedinačne transakcije bila oko 29 posto manja, dok je udio trgovinskih dana u kojima je zabilježena barem jedna transakcija porastao za približno 17 postotnih bodova.

Takvi rezultati upućuju na to da podjela dionica može olakšati trgovanje manjim iznosima i povećati aktivnost ulagača. Međutim, istraživanje nije utvrdilo jednako uvjerljiv rast ukupne vrijednosti trgovanja u eurima.

Bosqar i Salus najvećim rastom trgovanja

Analiza obuhvaća četiri hrvatske kompanije Plavu lagunu, Čakovečke mlinove, Atlantic Grupu i Bosqar  te tri slovenske kompanije, Cinkarnu Celje, Petrol i Salus.

Najveći procijenjeni rast broja dnevnih transakcija u odnosu na kontrolnu skupinu ostvaren je kod slovenskog Salusa, približno 598 posto, i hrvatskog Bosqara, oko 416 posto. Bosqar je u rujnu 2025. proveo podjelu dionica u omjeru jedan prema deset, dok je Salus u lipnju iste godine jednu postojeću dionicu podijelio na čak 78 novih.

Kod Atlantic Grupe zabilježen je znatno skromniji rast broja transakcija, dok je kod slovenskog Petrola procijenjeni učinak bio negativan.

Ipak, analitičari upozoravaju da se povećana aktivnost ne može u cijelosti pripisati samoj podjeli dionica. Salus je u približno istom razdoblju prešao s aukcijskog na kontinuirano trgovanje i uveo održavatelja tržišta, dok su na trgovanje Bosqarovim dionicama utjecale i druge korporativne promjene. Usto je njegov ugovor o održavanju tržišta prestao vrijediti u prosincu 2025. godine.

Više transakcija ne jamči i veću likvidnost

Podjela dionica ne mijenja ukupnu vrijednost kompanije ni vlasnički udio postojećih dioničara. Primjerice, ulagač koji prije podjele posjeduje jednu dionicu vrijednu 200 eura nakon podjele u omjeru jedan prema deset posjedovat će deset dionica vrijednih po 20 eura, pod pretpostavkom nepromijenjene tržišne vrijednosti.

Prednost je u tome što niža pojedinačna cijena dionice olakšava ulaganje manjih iznosa, osobito na tržištima na kojima se trguje cijelim dionicama. No, veći broj transakcija sam po sebi ne znači da je na tržište stiglo i više kapitala.

InterCapital je uspoređivao razdoblja od 12 mjeseci prije i nakon svake podjele, isključujući mjesec u kojem je podjela provedena, te rezultate usporedio s kretanjima dionica na istoj burzi koje nisu bile podijeljene.

Dok je rast broja transakcija bio relativno izražen, analiza nije pokazala dosljedno povećanje vrijednosti prometa u eurima. Drugim riječima, nakon podjele dionicama se može trgovati znatno češće, ali uz manje pojedinačne iznose.

Slična je situacija i s razlikom između kupovne i prodajne cijene, odnosno rasponom kotacija (spreadom), koji je jedan od pokazatelja troškova trgovanja. Taj se raspon smanjio kod četiri promatrane kompanije, a povećao kod preostale tri. Nije, dakle, utvrđeno da podjela dionica automatski smanjuje troškove trgovanja.

Analitičari stoga zaključuju da podjele dionica mogu biti korisne za povećanje učestalosti trgovanja, osobito kod dionica kojima se prethodno trgovalo rijetko. Međutim, učinak na ukupnu likvidnost ovisi i o drugim okolnostima, uključujući način trgovanja, aktivnost održavatelja tržišta i interes investitora.

Važno je i da se rezultati temelje na samo sedam podjela dionica, zbog čega ih nije moguće smatrati pouzdanom prognozom učinka budućih podjela.