Kako je ubojstvo menadžera Marčela Popovića potreslo hrvatski biznis

U Puli je policija 17. travnja 1996. objavila da je riješeno ubojstvo Antona-Marčela Popovića. Uhićenjem ubojice Siniše Stracaboška zvanog Rambo i naručitelja Šime Medanića policija je zaključila slučaj koji je potresao Hrvatsku.

Rafal u sačekuši

Popović je bio ministar turizma od srpnja 1991. do kolovoza 1992. u Vladi nacionalnog jedinstva Franje Gregurića. Po završetku mandata vratio se u Vrsar na raniju poziciju direktora turističkog poduzeća Anita. 

Ubijen je 27. ožujka 1996. navečer ispred kuće u sačekuši rafalom iz UZI-ja. Bilo je to dosad jedino ubojstvo nekadašnjeg ministra, a o razlozima se moglo samo nagađati jer se žrtvu nije moglo svrstati u kategoriju 'kontroverznih' – ni kao političara ni kao menadžera. 

Ubijen zbog politike ili biznisa?

Ubojstvo je danima bila ključna vijest. Je li Popović žrtva zbog politike ili zbog biznisa? Jesu li u opasnosti i drugi političari, poduzetnici i menadžeri? Ili je svatko mogao biti žrtva 'na kućnome pragu'? Hrvatska je bila na rubu panike.

Sve se rasplelo nakon dvadesetak dana. Stracaboško je nakon ubojstva pobjegao iz Hrvatske, ali je u suradnji s Interpolom uhićen u Austriji i izručen. Priznao je kazneno djelo i svjedočio da ga je na to potaknuo Medanić obećavši mu za to 15.000 njemačkih maraka. 

Likvidacija zbog zakupa

Nakon toga se cijela priča rasplela. Ugostitelj Medanić smatrao je da mu Popović predstavlja zapreku u ostvarenju planova oko učešća i zarade u turističkoj i ugostiteljskoj djelatnosti u Vrsaru, a koji su vezani i uz poduzeće Anita i zakup njenih poslovnih objekata. Držao je u zakupu Anitin klub Mirabel, i navodno je bio dužan 70.000 maraka, pa je Popović namjeravao raskinuti ugovor i klub dati u zakup nekom drugom. 

U tom kontekstu treba promatrati i raniju Popovićevu smjenu s čelnog mjesta u lokalnom HDZ-u, na koje je došao – Medanić. Čini se da je pokušao smijeniti Popovića i s direktorske pozicije, ali nije uspio. Zato je odlučio ukloniti ga fizičkom likvidacijom.  

Unatoč priznanju prvooptuženog pravosudni postupak nije protekao glatko. Suđenje u Puli održano je pod nezapamćenim osiguranjem. Jedan od svjedoka vrsarski ugostitelj Lorenzo Bulešić nakon podizanja optužnice u listopadu 1996. pronađen je mrtav. Navodno je počini samoubojstvo kao i još jedan svjedok Paško Shala. 

Sudski epilog – 15 i 12 godina zatvoraa

Stracaboško (nekad se prezivao Dvorski) u europskim je državama bio osuđivan zbog nasilničkog ponašanja i ubojstava – u Amsterdamu je osuđen na 6,5 godina zatvora. Kao dragovoljac se 1991. prijavio u HV, a dobio je otkaz 1995. 

Medanić ga je poznavao od ranije. Stracaboško je bio pred Vojnim sudom u Karlovcu optužen za pucanje tromblonom na ugostiteljski objekt Admiral u Puli i pokušaj peterostrukog ubojstva, pri čemu su četiri osobe ozlijeđene. Medanić mu je dao alibi – da je u to vrijeme bio kod njega u diskoklubu Mirabel. 

Stracaboška je na Popovićevo ubojstvo nagovorio tvrdnjom da je riječ o neprijatelju Hrvatske. 

Cijela priča dobila je sudski epilog. Stracaboško je pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora, a Medanić na 12 godina. Osim toga Medanić je nakon odslužene kazne osuđen i na 40 godina zatvora zbog naručivanja ubojstva svoje sestre Slavice Medanić, bogate poduzetnice, početkom 2006.

Popovićev sin danas na čelu Maistre

Vrsarska Anita više ne postoji kao samostalna tvrtka. U međuvremenu je privatizirana od strane Tvornice duhana Rovinj i zajedno s Jadran turistom – Rovinj spojena u Maistru, koja je danas u sastavu Adrisa. Na čelu te hotelijerske kompanije od 2011. je - Tomislav Popović, sin ubijenog direktora Anite Antona-Marčela Popovića.