Bez strategije i nadležnog tijela: Hrvatska na dnu po spremnosti za AI

Prvo sveobuhvatno istraživanje o spremnosti za umjetnu inteligenciju u Srednjoj i Istočnoj Europi ogolilo je ozbiljan strukturni jaz među zemljama, u kojem upravljačka nemoć i tromost institucija postaju nepremostiva prepreka napretku. Naime, rezultati novog CEE AI Indeksa za 2026. godinu, koji je pokrenula organizacija AI Chamber u partnerstvu s medijskom platformom The Recursive te uz podršku Europe Clouda, pokazuju da se regija sve više dijeli u dva potpuno različita smjera.

S jedne strane, sjeverne i središnje zemlje regije razvile su stabilne ekosustave spremne za privlačenje ozbiljnih investicija, dok se južni dio, u kojemu je i Hrvatska, još uvijek muči s postavljanjem najosnovnijih regulatornih temelja.

{---------- PAGE STOPPER ----------}

Studija koja analizira jedanaest nacionalnih tržišta (Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija) kroz trideset i tri indikatora i više od tristo podataka pokazuje da veličina države i ekonomska snaga više ne jamče tehnološki uspjeh. Autori istraživanja stoga upozoravaju da se Srednja i Istočna Europa dijeli na zemlje koje će aktivno oblikovati i razvijati umjetnu inteligenciju te na one koje će ostati tek pasivni potrošači tuđih tehnologija.

Glavni faktori koji stvaraju tu razliku nisu skupa računalna oprema i hardver, nego digitalni suverenitet, spremnost državne uprave, dugoročna ulaganja u talente i jasna institucionalna ambicija.

Male zemlje predvode razvoj regije

Uspoređujući ostvarene rezultate, Estonija i Litva, koje zajedno imaju manje od četiri milijuna stanovnika, ostvarile su znatno bolji rezultat od Poljske na području ukupne spremnosti, dok Slovenija s tek dva milijuna stanovnika predvodi regiju ako se u obzir uzme njezina veličina. Estonija se nametnula kao najzreliji ekosustav u regiji jer spaja infrastrukturu digitalne države s visokom stopom usvajanja AI-ja u poduzećima i iznimnom koncentracijom stručnjaka, dok Slovenija prednjači po gustoći testnih centara i obrazovanju u STEM područjima.

Poljska, s druge strane, zahvaljujući svojoj veličini osigurava stabilnost regije jer posjeduje najveći računalni kapacitet visokih performansi, najjače istraživačke rezultate i najveći broj stručnjaka.

Hrvatska zaostaje za regijom

Hrvatska se na ovoj ljestvici našla na samom dnu, što pokazuje da zaostaje u stvaranju uvjeta za tehnološku transformaciju. Dok Estonija, Poljska i Litva predvode s visokim ocjenama u segmentu okruženja, Bugarska i Hrvatska ostvarile su iznimno niske rezultate.

Hrvatska je s ocjenom 27 zauzela začelje, što potvrđuje da se nedostaci u zrelosti upravljanja izravno prevode u slabu opću spremnost za tehnološku transformaciju. Iako programi Europske unije uspješno smanjuju hardverski jaz među zemljama, indeks jasno pokazuje da pristup infrastrukturi više nije glavna prednost jer platforme postoje, ali nedostaje ekosustav koji bi ih ispunio sadržajem.

Razlika u upravljačkim kapacitetima i sposobnosti da se političke namjere pretvore u stvarnost najbolje se vidi u činjenici da Estonija u tom segmentu bilježi gotovo dvostruko bolji rezultat od Hrvatske.

Predstojeći europski Akt o umjetnoj inteligenciji mogao bi dodatno povećati taj jaz jer će postati prednost za zemlje koje već imaju razvijene institucionalne okvire. Zemlje poput Estonije, Poljske i Češke lakše će regulatornu spremnost pretvoriti u privlačenje investitora, dok će se Hrvatska morati istovremeno nositi s poticanjem domaćeg razvoja i prilagodbom složenim europskim pravilima.

Potrebna odgovornost za implementaciju AI-ja

Tomasz Snażyk , direktor AI Chambera, naglašava da je CEE regija godinama gradila uvjete koje zahtijevaju ozbiljna ulaganja, no do sada su nedostajali precizni podaci koji bi to potvrdili. Prema njegovim riječima, najbolja tržišta u ovom poretku već rade na razini zapadnoeuropskog prosjeka ili čak iznad njega kada je riječ o primjeni umjetne inteligencije u poduzećima, no to se još uvijek ne preslikava u proporcionalne investicijske tokove, što otvara veliku priliku za brze ulagače.

Što se tiče Hrvatske, Snażyk ističe da izazov nije infrastruktura, jer temelji već postoje (od STEM obrazovanja, integracije AI kurikuluma do računalne podrške i poreznih poticaja), već jaz leži u upravljanju i provedbi.

– Estonija pokazuje da je uspjeh u AI-ju često manje vezan uz samu tehnologiju, a više uz stvaranje koherentnog okruženja s niskim preprekama za usvajanje. Za Hrvatsku bi najučinkovitiji korak bio jačanje nacionalne koordinacije kroz jasnu strukturu upravljanja AI-jem s odgovornošću za implementaciju, a ne samo za strategiju – smatra Snażyk.

Kao drugi prioritet vidi ubrzavanje pilotnih AI projekata u javnom sektoru, po uzoru na Estoniju koja je iskoristila trenutak i postavila vladu kao ranog usvojitelja AI-ja.

– Hrvatska bi mogla iskoristiti svoje postojeće kapacitete testnih okruženja za primjenu AI-ja u područjima kao što su javne usluge, zdravstvo i turizam, pomažući tako u stvaranju potražnje i povjerenja u širem gospodarstvu. Također mogu poboljšati povjerenje investitora i poslovnog sektora čineći upravljanje AI-jem, javnu nabavu i regulaciju predvidljivijima i prijateljskijima prema inovacijama. Estonijino iskustvo pokazuje nam da povjerenje, jasnoća i izvršni kapacitet sami po sebi mogu postati konkurentske prednosti – zaključuje Snażyk.

Institucionalni labirint

Dok se europski rokovi za punu primjenu povijesnog Akta o umjetnoj inteligenciji opasno približavaju, ključno pitanje za hrvatski tehnološki sektor i dalje visi u zraku jer još nije službeno definirano koja će institucija u Hrvatskoj kontrolirati to tržište i izdavati certifikate za visokorizične sustave.

S obzirom na to da se donošenje domaćeg Zakona o provedbi ove Uredbe tek očekuje, sve se glasnije šuška o scenariju prema kojem će regulaciju umjetne inteligencije najizglednije preuzeti Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, o čemu smo nedavno pisali u Lideru.

U slučaju da HAKOM preuzme ovu ulogu, agenciju očekuje ozbiljan kadrovski šok jer će morati zaposliti neslužbeno velik broj novih stručnjaka kako bi uopće mogla odgovoriti na složene zahtjeve nadzora tehnološkog tržišta. Izgradnja takvih kapaciteta od nule bit će iznimno zahtjevna u uvjetima u kojima država već sada dramatično kasni za regionalnim predvodnicima.

Osvrćući se na scenarij prema kojem bi HAKOM preuzme tu ulogu, Ana Marija Kostanić, glavna urednica The Recursivea, izražava zabrinutost oko toga koliko su domaće institucije, pa i ovo tijelo, kadrovski nespremne za pitanja i mjere koje nam donosi budućnost. Ističe da kompetitivnost tvrtki koje rade s umjetnom inteligencijom prvenstveno ovisi o mnogo tržišnih faktora, no s uvođenjem EU AI Akta regulatorni faktori itekako dobivaju na značaju.

Tvrtka koja u Hrvatskoj implementira sustav umjetne inteligencije koji spada u kategorije visokog rizika ovisit će o provedbi navedene regulative, što znači da će na njezinu kompetitivnost utjecati i samo nacionalno nadležno tijelo, odnosno kvaliteta njihovog rada.

Shodno tomu, komentirajući rezultate CEE AI indeksa, Kostanić ističe da zadnje mjesto Hrvatske u ovom indeksu nije toliko vezano uz talente ili tehničku spremnost, koliko uz onu institucionalnu.

– Uzmimo u obzir da smo drugi u cijelom indeksu po broju stručnjaka i znanstvenika u STEM području. Prema Eurostatu vidimo i solidnu razinu korištenja naprednih AI rješenja u industriji. Količina testnih okruženja je iznad prosjeka, a hrvatskim je znanstvenicima dostupan i SUPEK, računalo visokih performansi. Ono gdje vidimo problem jest način kako se ti elementi spajaju kako bi stvorili funkcionalni AI sustav – objašnjava Kostanić.

Gubljenje koraka u tehnološkoj utrci

Kao prvu i osnovnu stvar koja nedostaje Kostanić izdvaja samostalnu AI strategiju. Dok su druge regionalne države već u fazi nadogradnje svojih prvotnih strategija, hrvatski AI ciljevi se nalaze unutar mnogo šireg dokumenta Digitalna Hrvatska 2032. Kostanić upozorava da to nije važan podatak samo simbolički jer bez samostalne strategije nema dediciranog budžeta, operativne ni izvršne strukture, niti definiranih mehanizama odgovornosti te etičkih usmjerenja specifičnih za AI.

CEE AI indeks ujedno vrednuje i postojanje vladinih tijela zaduženih za AI s izvršnom moći, pri čemu su druge zemlje u regiji već otišle korak dalje od pukog osnivanja radnih grupa.

– Faktor na koji smo mogli nešto manje direktno utjecati tiče se takozvanih AI tvornica i AI antena. Mi smo jedina država u ovoj regiji, a i šire u Europi, koja se mora u potpunosti oslanjati na susjede kad je u pitanju ova paneuropska HPC inicijativa. Isto tako, hrvatsko visoko obrazovanje kaska kad je u pitanju prijenos tehnologije iz znanosti u industriju te naši fakulteti imaju prostora za napredak u tom pogledu, iako je FER-ov Nuqleus svijetla iznimka od koje mnogi mogu učiti – naglašava Kostanić.

Država mora brže reagirati

Kako ne bismo ostali pasivni konzumenti AI-ja, Kostanić smatra da moramo prvo definirati konkretniji strateški plan. Prema njezinim riječima, samostalna AI strategija neće pomoći ako se ne ostvari njezina implementacija, no trenutno bez nje izgleda kao da Hrvatska nije ni sigurna što želi, treba, niti što može implementirati. Previše se čekalo i raspravljalo, a budući da se područje AI-ja ubrzano mijenja, država mora brže reagirati jer će u protivnom naš razvoj u kontekstu naprednih tehnologija diktirati drugi.

Ipak, rješenje za privlačenje investitora vidi u proaktivnom pristupu regulativi.

– Ono što Hrvatska može učiniti kako bi ostala privlačna investitorima jest uzeti početak provedbe EU AI akta kao zadnje upozorenje za institucionalne odluke koje nije donijela. To podrazumijeva hitnu izradu strategije, imenovanje i osposobljavanje nacionalnog nadležnog tijela, uspostavljanje regulatornog sandboxa usklađenog s Aktom te izdavanje smjernica o kibernetičkoj sigurnosti specifičnih za umjetnu inteligenciju.

Nadolazeća primjena Akta nas prisiljava da postavimo plan i program upravljanja. Pitanje je hoćemo li nastaviti biti reaktivni i ispunjavati minimalne obveze ili proaktivni, koristeći zahtjeve za usklađenošću kako bismo izgradili upravljačku infrastrukturu privlačnu za razvoj i primjenu umjetne inteligencije, kako domaćim, tako i stranim tvrtkama, a time i investitorima – zaključuje Kostanić.