Korporativni eufemizmi: Kada nisi siromašan, nego predbogat

U izazovnome poslovnom okružju obilježenom tržišnom volatilnošću Uprava je vratila fokus na core business i provela optimizaciju troškova i resursa, kao i racionalizaciju organizacijske strukture uz kontinuirano unaprjeđivanje procesa kako bi se ostvarili mjerljivi sinergijski učinci. Restrukturiranje se nastavlja uz pažljivo osmišljene izlazne strategije, što je nužan korak prema dugoročnoj održivosti, a agilna transformacija i jačanje performance-based kulture trebaju osigurati fleksibilnost i spremnost za novi ciklus rasta. Uz nužnu korekciju očekivanja, razvoj kompetencija zaposlenika, optimizaciju portfelja, oslobađanje kapitala iz nestrateške imovine te, ono najvažnije – ulazak novog strateškog partnera – stvoreni su svi preduvjeti za sljedeću fazu poslovanja. Lijep pozdrav, Uprava.

Ako vam nakon ovog odlomka nije sasvim jasno što se točno dogodilo, tko je donio koje odluke i s kakvim posljedicama, to nije slučajnost. Ta nejasnoća nije rezultat lošeg pisanja ili autorskog neiskustva, nego obilnoga korištenja korporativnih eufemizama, pojmova koji služe tome da se o neugodnim stvarima govori smireno, apstraktno i bez viška objašnjenja. Eufemizmi tako 'gubitke' pretvaraju u 'izazove', 'rezove' u 'optimizaciju', a 'pogrešne procjene' u 'korekcije očekivanja'. Njihova funkcija i nije precizno informiranje, nego ublažavanje, zamagljivanje i raspodjela odgovornosti. Tipično korporativno komuniciranje, zapravo.

Izazovno poslovno okružje

Najčešći je i možda najotporniji eufemizam među njima 'izazovno poslovno okružje'. Taj se izraz pojavljuje svaki put kada rezultati izostanu ili kada nisu ostvareni u obujmu kojem se uprava nadala. Umjesto navođenja konkretnih razloga poput inflacije u našem slučaju, blizine ratnih sukoba, poremećaja u opskrbnim lancima, pada potražnje ili pogrešnih procjena sve se sažima u jednu neodređenu formulaciju. Okružje je zahtjevno, uprava razborita.

Ako imate više utakmica u nogama i niste na tržište rada ušli prekjučer, znate da je domaći klasik 'optimizacija troškova'. U najavi taj pojam zvuči tehnički i racionalno, gotovo bezbolno, kao da je riječ o nabavi manjeg broja spajalica i jeftinijeg papira za fotokopirku. To i jest svrha tog eufemizma. Tek poslije, obično u fusnotama ili internim mailovima, postaje jasno da su 'resursi' koji se optimiraju zapravo ljudi i da slijede nepopularni otkazi, koje više također tako ne zovemo.