Omladinska radna akcija Sava: Kako je Zagreb obranjen od poplava

U montažnom naselju u Kosnici nadomak Zagreba u četvrtak 16. lipnja 1988. otvorena je savezna omladinska radna akcija 'Sava'. Sudjelovalo je 520 akcijaša svrstanih u 12 brigada iz svih krajeva Jugoslavije. SORA 'Sava '88' bila je 29. i posljednja. 

Kako je počelo

Dobrovoljne omladinske radne akcije vuku korijen iz II. svjetskog rata, kad su se mladi u organizaciji SKOJ-a uključivali u poslove na područjima koja su oslobodile partizanske jedinice. U socijalističkoj Jugoslaviji počele su ubrzo nakon rata, kad su se mladi ljudi preko omladinske organizacije organizirano uključili u obnovu i izgradnju pruga, cesta, tvornica i naselja. 

Najpoznatije su izgradnja pruga Brčko – Banovići i Bosanski Šamac – Sarajevo. Omladinci su sudjelovali i u izgradnji ceste Zagreb – Beograd, te naselja poput Novog Beograda i Nove Gorice. 

Omladinska tvornica

U Zagrebu su na taj način građen Studentski grad u zagrebačkoj Dubravi, novi pogoni Tvornice parnih kotlova na Žitnjaku, te pogoni tvornice procesne opreme za prehrambenu i kemijsku industriju Jedinstvo u Jankomiru. Zbog velikog udjela dobrovoljnog omladinskog rada jedno vrijeme zvala se OTJ – Omladinska tvornica Jedinstvo.

Sava – najpoznatija i najdugovječnija

Ipak, najpoznatija i najdugovječnija radna akcija bila je ORA Sava. Omladinci su dobrovoljnim radom 1960. počeli graditi savski nasip (tada nazivan Kej mladosti), a te su godine sudjelovali i u pripremnim radovima za izgradnju Žičare Sljeme. Sljedećih godina nastavila se izgradnja nasipa i na desnoj obali Save. U međuvremenu je, 1964., Sava velikom poplavom pokazala svoju snagu. Utoliko je vrjedniji  konačni epilog 'Save' - 40-ak kilometara izgrađenih savskih nasipa i 60-ak kilometara nasipa oteretnog kanala Sava – Odra, koji je kasnijih godina u više navrata spasio Zagreb od novih poplava. 

Akcijaši su radili i na autocestama prema Karlovcu i Lipovljanima, na Mostu mladosti, Petlji…  Sudjelovali su i u gradnji Doma sportova, kao i u nizu komunalnih akcija u gradskim naseljima i prometnicama i na Medvednici. No, posebno se izdvajaju radovi u sklopu izgradnje sportsko-rekreacijskog centra na Jarunu uoči Univerzijade. 

Auto-škola uz rad na trasi 

Osim ekonomskog, radne akcije imale su veliki društveni značaj. 

Mladi su u to doba bili zainteresirani za radno ljetovanje, na kojem su bili organizirani i razni tečajevi i radionice, a poseban mamac bilo je osposobljavanje za vozače.  Bilo je vremena i za bogat zabavni program, a i za ljetne ljubavi. 'Tvrda' politička komponenta postupno je slabila, i ideologija je bila sve manje prisutna. 

Međutim, na velikim gradilištima uvođeno je sve više strojeva, opadala potreba za ozbiljnim fizičkim radom, pa su akcijašima ostajali poslovi uređenja okoliša, što je bilo manje izazovno od gradnje nasipa ili Jaruna. 

Propast radnih akcija

Paralelno je slabilo akcijaški proklamirano bratstvo i jedinstvo. I najistaknutija 'Sava' našla se na margini političkih obračuna i beogradskih pokušaja diskvalifikacije. Slabio je i utjecaj omladinske organizacije, koja nije pronašla novi model zamjene za 'krampanje'. Pokušaj vezanja 'Save' s organiziranjem Univerzijade kroz potrebne volontere nije uspio. Nove generacije nalazile su druge, atraktivnije ljetne zanimacije. 

Sve češće se događalo da brigade na akcije dolaze nekompletne. Čak jedna brigada iz Ljubljane 1985. uopće nije došla na svoju smjenu 'Save'. 

Sve to otežavalo je planiranje radova, pa su i radne akcije postale nepouzdan kooperant. Više nije bilo ni posebne političke volje, i kao da je akcijaštvo postupno izgubilo smisao i samo se ugasilo. Zato je 16. lipnja 1988. otvorena posljednja ORA Sava, koja je doživjela 29 ljeta. 

Akcijaše zamijenili beskućnici 

Već sljedećeg ljeta, prvog bez radne akcije, Zagreb je zadesila poplava, ali ne iz Save, nego iz nabujalih i neočišćenih sljemenskih potoka koje su proteklih godina čistili – akcijaši. Oštećeno je 3759 objekata, 44 stana potpuno su uništena, a još 166 više nije bilo za stanovanje. Šteta je procijenjena na gotovo dvije milijarde dinara, što je ekvivalent tadašnjih 70 milijuna eura, a danas bi to bio iznos veći od 150 milijuna eura.

Na mjestu nekadašnjeg akcijaškog naselja '7 sekretara SKOJ-a' u Kosnici danas je prihvatilište za beskućnike. 

Dobrovoljni odnosno volonterski rad danas nije ni blizu nekadašnjem zanosu, kojim je oko 80.000 akcijaša izgradilo zagrebački sustav obrane od poplava i niz drugih objekata.