Slika pragmatičnosti državnih politika u turbulentnim vremenima

Službeni posjet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Srbiji i srdačan susret s domaćinom, srbijanskim predsjednikom Vučićem, i nije neko iznenađenje za one koji znaju kako funkcionira politika u vrijeme ratova i geopolitičkih preslagivanja. I bilo bi pogrešno samo iz tog susreta izvlačiti dalekosežne zaključke o strateškom zaokretu Srbije ili Ukrajine.

S obje je strane to više bilo ispunjavanje obveza prema zapadnim političkim sponzorima (EU, SAD). Ali taj susret jest slika slojevitosti i pragmatičnosti državnih politika u turbulentnim vremenima, u kojima i manje države nastoje pronaći nišu za promicanje vlastitih interesa. Taj je susret i lekcija obojici sukreatora hrvatske vanjske politike: i premijeru Plenkoviću, koji se posljednjih godina pretvorio u najvećega javnog zagovornika Ukrajine na europskome tlu, i predsjedniku Milanoviću, koji je u istome razdoblju postao najveći ruski zagovornik na hrvatskome tlu.

A kao rezultat, hrvatska je vanjska politika postala zarobljenica tih dviju plitkih, gotovo plakatnih, javnih političkih orijentacija. A srdačni susret Zelenskog i Vučića usred Srbije, koja je 'proruskija' od hrvatskoga predsjednika, pokazao je koliko je ta plakatna vanjska politika u vrijeme geopolitičkih preslagivanja potencijalno štetna za dugoročne državne interese.