Najveći pomor ribe: Alarm iz našičkih ribnjaka zvoni već 23 godine

Dana 16. kolovoza 2003. svedena je prva inventura nepogode koja je pogodila našički Ribnjak 1905. Zbog ekstremne suše, visokih temperatura i nedostatka kisika u vodi u samo dva dana uginulo je oko 15 tona ribe. Naknadne procjene pokazale su da su ukupni gubici tog sušnog ljeta bili još veći, čak oko 45 tona ribe, što je do danas ostao najveći pomor ribe uzrokovan sušom u Hrvatskoj.  

No taj događaj bio je tek najuočljiviji znak problema koji godinama pogađaju hrvatsko slatkovodno ribnjačarstvo.

Ribnjaci ovise o vodi

Za razliku od morskog uzgoja, proizvodnja šarana, amura, tolstolobika, soma i drugih slatkovodnih vrsta potpuno ovisi o stabilnom dotoku vode. Tijekom sušnih razdoblja vodostaj pada, temperatura raste, a količina kisika opada. Posljedice mogu biti katastrofalne: riba se guši i ugiba u vrlo kratkom vremenu. Upravo se to dogodilo na našičkim ribnjacima tijekom rekordno sušnog ljeta 2003. godine.  

Kormorani kao nepozvani gosti

Ribnjačari često ističu da im suša nije jedina prijetnja. Poseban problem predstavljaju kormorani. Ove ptice posljednjih desetljeća znatno su povećale brojnost, a veliki ribnjaci predstavljaju im idealna hranilišta. Jedno jato tijekom zime može pojesti ili ozlijediti velike količine ribe, a ribnjačari već godinama upozoravaju da štete dosežu milijunske iznose. Istodobno, zbog zaštite vrste mogućnosti obrane ribnjaka vrlo su ograničene.

Država se doduše obvezuje isplaćivati odštetu, ali novac se predugo čeka, nerijetko se morao utjerivati sudskim putem u višegodišnjim postupcima, pa bi ribnjaci propadali prije isplate.

Od sušne 2003. do 2022. (kad su objavljeni najnoviji statistički podaci) u Hrvatskoj je površina pod ribnjacima povećana 40-ak posto, ali je proizvodnja slatkovodne ribe povećana samo 27 posto, što pokazuje da hrvatsko slatkovodno ribnjačarstvo danas ostvaruje manji prinos po hektaru nego prije dvadesetak godina.

Ribnjačarstvo danas

U Hrvatskoj se, prema podacima Finine baze InfoBiz, slatkovodnim ribnjačarstvom bave 33 tvrtke od kojih je 11 prošlu godinu završilo s gubitkom. Pritom treba reći da tu nema najvećeg kompleksa ribnjaka, onog PP Orahovice. Ta kompanija uzgaja ribu na više od 6800 hektara, što je 40-ak posto hrvatskih ribnjaka, a poslovni rezultati njenog ribnjačarstva ne navode se posebno, nego su dio ukupnih prihoda od raznovrsne poljoprivredne proizvodnje. 

Upravo iz PP Orahovice upozoravaju da su problemi ostali gotovo isti kao i prije dva desetljeća: nedostatak vode i sve brojniji kormorani, a uz to i tržišni pritisak uvozne pastrve.

Važan dio hrvatske tradicije

Slavonija, Baranja i Podravina desetljećima su među najvažnijim europskim područjima za uzgoj šarana. Ribnjaci nisu samo gospodarski objekti nego i vrijedna močvarna staništa u kojima obitavaju brojne vrste ptica i drugih životinja. Upravo zato njihovo očuvanje često zahtijeva traženje ravnoteže između proizvodnje hrane, zaštite prirode i prilagodbe klimatskim promjenama.

Pouka iz 2003.

Pomor ribe 2003. bio je nagovještaj dubljih problema. Tri godine poslije legendarni Ribnjak 1905 završio je u stečaju. Ipak, više od stoljeća nakon osnutka sustav je preživio, dobio novog vlasnika i nastavio proizvodnju, ostajući među najvećim slatkovodnim ribnjacima u Hrvatskoj.

Suša prije 23 godine bila je upozorenje na problem koji je danas još izraženiji nego tada. Klimatske promjene donose češće suše i toplinske valove, a ribnjačari se sve teže nose s manjkom vode i rastućim pritiskom predatora. Događaj iz kolovoza 2003. zato nije ostao samo lokalna katastrofa, nego upozorenje na izazove s kojima se hrvatsko slatkovodno ribnjačarstvo suočava i danas.