Pelješki most dvaput je počeo graditi Sanader, a izgradio ga Plenković

Pelješki most, jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u modernoj hrvatskoj povijesti, otvoren je 26. srpnja 2022. Njime je nakon desetljeća političkih obećanja i tehničkih rasprava konačno ostvarena kopnena veza između juga Dalmacije i ostatka Hrvatske, bez prelaska kroz teritorij Bosne i Hercegovine.

 

Bio je to završetak projekta koji je započet mnogo ranije – i koji je, barem simbolički, u nekoliko navrata već bio “započet”.

Ideja stara više od četvrt stoljeća

 

Ideja o mostu koji bi zaobišao neumski koridor pojavila se još sredinom 1990-ih. Već 1994. prvi put se javno spominje gradnja mosta, dok sredinom tog desetljeća projekt ulazi u politički diskurs na nacionalnoj i regionalnoj razini. 

 

Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih ideja dobiva konkretniji oblik: most ulazi u prostorne planove, izrađuju se prometne studije, a 2004. predstavljen je i prvi ozbiljan projekt. 

 

No, put od ideje do realizacije pokazat će se znatno duljim nego što su političari tada najavljivali.

Pelješki most ušao je u političku povijest i po tome što je gradnja svečano započeta dva puta prije nego što je stvarno započela - 2005. tadašnji premijer Ivo Sanader prvi put otvara pripremne radove, a 2007. ponovno proglašava početak gradnje i potpisuje ugovore

 

Unatoč tome, realizacija je bila minimalna – do 2010. izvedeno je tek nekoliko posto projekta, a radovi su ubrzo potpuno stali. 

Upravo zato Pelješki most često se opisuje kao projekt koji je “počeo graditi tri puta” – dvaput politički i treći put stvarno.

Tek nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju i osiguranja europskog financiranja, projekt dobiva novu dimenziju. EU je financirala oko 85 posto vrijednosti gradnje, čime je osigurana njegova realizacija. 

 

Radovi u punom smislu počinju 2018., a most je dovršen početkom 2022. i svečano otvoren iste godine. Time je Hrvatska prvi put u svojoj povijesti dobila teritorijalni kontinuitet bez prelaska državne granice.

Pelješki most od samog početka bio je mnogo više od infrastrukturnog projekta. Njegova ključna funkcija bila je zaobilaženje neumske granice, fizičko povezivanje teritorija države i, u širem smislu, uspostava cjelovite Hrvatske pa time i zaokruživanje kopnenih granica Europske unije. Zato je iz europske blagajne financirano 330 milijuna eura, pa je Hrvatska morala uložiti 'samo' 90 milijuna eura.

 

Posao je dobila kineska državna kompanija, koja je dala najjeftiniju ponudu, pa su tako EU i Hrvatska otvorile prostor i za jačanje kineskih građevinskih kompanija u Europi.

U svakom slučaju, riječ je primarno o političkom i geostrateškom projektu – a tek potom prometnom.

Upravo zato i danas postoji pitanje njegove dugoročne ekonomske opravdanosti. Pelješki most ima jasan smisao dok Bosna i Hercegovina nije članica EU i Schengena, dok postoji granična kontrola u Neumu i dok nema brze ceste u zaleđu Neuma. 

 

No u drugačijem geopolitičkom i prometnom scenariju njegova funkcija se mijenja. Kada bi BiH ušla u Europsku uniju i Schengen i kada bi se izgradila brza cesta kroz zaleđe promet kroz neumski koridor postao bi protočan, bez zadržavanja, i brži nego preko Pelješca.

U takvim uvjetima most gubi svoju ključnu prednost, osim kao lokalna prometnica za stanovnike Pelješca. Pelješki most je zato ogledni primjer projekta koji politički ima snažnu logiku, ali ekonomski ovisi o dugoročnim okolnostima koje se mogu promijeniti. Takvi projekti nisu neuobičajeni – posebno u EU, gdje se infrastrukturom često rješavaju politička i teritorijalna pitanja.

 

No, most je Pelješcu već donio prve rezultate kroz ubrzavanje razvoja. Prema podacima servis FinaInfoBiz tvrtke koje imaju sjedište na poluotoku od 2021. do 2025. povećale su prihode 67 posto,  dok su poduzetnici u ostatku Hrvatske za to vrijeme povećali prihode 56 posto.

Zanimljivo je da most, tek nekoliko godina nakon otvorenja, već zahtijeva sanaciju pukotina uočenu na stupovima. To je dodatno otvorilo pitanje kvalitete gradnje te dugoročne eksploatacije i troškova održavanja.

 

To ne umanjuje simbolički značaj Pelješkog mosta, ali podsjeća na činjenicu da infrastruktura takvih razmjera traži stalna ulaganja i kontinuitet održavanja.

 

Most je u trenutku otvorenja bio simbol teritorijalne cjelovitosti Hrvatske. No njegova konačna uloga ovisit će o budućem razvoju regije – i o tome hoće li ostati strateški zaobilazni pravac koji skraćuje put do Dubrovnika, ili tek važna i impozantna, ali ipak ponajprije samo lokalna prometnica.