Ustavni amandmani: Kako je Hrvatska krenula iz socijalizma u kapitalizam

Dana 25. srpnja 1990. Hrvatski sabor proglasio je amandmane na Ustav iz 1974. godine. Na prvi pogled najveća promjena bila je simbolična: Socijalistička Republika Hrvatska postala je Republika Hrvatska, a crvenu zvijezdu petokraku na zastavi zamijenio je povijesni hrvatski grb. 

 

No iza promjene državnih simbola skrivala se mnogo dublja preobrazba. Tog je dana Hrvatska zakoračila iz socijalističkog prema tržišnom gospodarstvu, privatnom vlasništvu i političkoj suverenosti. 

Amandmanima je iz naziva države izbrisana riječ „socijalistička“, a Republika Hrvatska proglašena je nositeljem političkog i gospodarskog suvereniteta. Hrvatska još nije bila neovisna država, ali je prvi put ustavno poručila da o vlastitoj sudbini želi odlučivati sama.  

 

Jedna od velikih povijesnih ironija jest da je Ustav iz 1974., zamišljen kao sredstvo očuvanja Jugoslavije, republikama dao toliko široke ovlasti da je kasnije poslužio kao pravni temelj njihova osamostaljenja. Hrvatska se 1990. i 1991. upravo na te ustavne odredbe pozivala u zahtjevu za punim suverenitetom. 

 

Pritom je zanimljivo da se nova hrvatska vlast nije pozivala na prekid ustavnog kontinuiteta, nego upravo na ustavna prava koja su republikama bila priznata Ustavom SFRJ iz 1974. godine.

Saborska oporba bila je u nezavidnoj situaciji. SKH-SDP je uveo višestranačje, otišao s posljednjeg jugoslavenskog partijskog kongresa, ali je izgubio izbore i nije se slagao s tempom osamostaljivanja. No, najviše emocija i tada su izazvali simboli. 

 

Kad je predsjednik Sabora Žarko Domljan rekao da se Hrvatska rastaje od svojega ideološkog simbola i zastave sa zvijezdom petokrakom zastupnici SKH-SDP-a Ivica Račan i Branko Puharić demonstrativno su napustili sabornicu. Čini se da su simboli tada uzrokovali veće prijepore od državnih i gospodarskih reformi koje su se tek nazirale.

Za poslovnu zajednicu važniji od grba i zastave bili su drugi dio ustavnih promjena. Ustavni amandmani prvi put su izjednačili različite oblike vlasništva i zajamčili pravo privatnog vlasništva. Istodobno je otvoren prostor za pretvorbu društvenog vlasništva u privatno.  

 

Time je praktično označen početak kraja jugoslavenskog modela društvenog vlasništva. Poduzeća koja desetljećima nisu imala klasičnog vlasnika trebala su tijekom sljedećih godina dobiti jasno definirane vlasnike i postati dio tržišnog gospodarstva.

 

Za mnoge poduzetnike bio je to početak razdoblja velikih prilika. U samo nekoliko godina niknule su tisuće privatnih tvrtki, obrta i trgovačkih društava. Nastala je generacija poduzetnika kakva u socijalističkom sustavu nije mogla postojati.

No prijelaz nije bio bezbolan. Hrvatska je istodobno prolazila kroz raspad Jugoslavije, rat i gubitak jedinstvenog jugoslavenskog tržišta na kojem su desetljećima poslovala brojna hrvatska poduzeća. Mnoge tvrtke izgubile su kupce, dobavne lance i tržišta preko noći.

 

Privatizacija sama po sebi nije bila sporna jer je predstavljala logičan prijelaz na tržišno gospodarstvo kakvo su imale zapadne države. Kontroverze su nastale oko njezine provedbe. Tijekom devedesetih brojna su poduzeća završila u stečaju, dio je prodan po upitnim kriterijima, a dio nije izdržao tržišnu utakmicu. Posljedice tih procesa osjećale su se desetljećima i oblikovale hrvatsku percepciju tranzicije.

Povijesna ironija jest da se istoga dana kad je Hrvatski sabor proglasio suverenitet Republike Hrvatske u Srbu održao takozvani Srpski sabor. Na njemu su čelnici SDS-a proglasili autonomiju srpskog naroda u Hrvatskoj, što će nekoliko tjedana kasnije prerasti u balvan-revoluciju, a potom i otvorenu pobunu. 

 

36 godina kasnije većina odluka donesenih toga dana i dalje oblikuje Hrvatsku. Republika Hrvatska ostala je naziv države. Šahovnica je ostala državni simbol. Privatno vlasništvo postalo je temelj gospodarskog sustava.

 

Hrvatska je prošla rat, privatizaciju, ulazak u NATO, Europsku uniju, Schengen i europodručje. Zato se 25. srpnja 1990. može promatrati kao dan kada je Hrvatska uz put prema državnoj samostalnosti nakon 45 godina ponovo otvorila vrata kapitalizmu.