Sustav administrativno održava nelikvidnost i hrani vlastitu propast

Nakon 26 dugih godina nedavno je zaključen stečaj Name. Javnost je u tome vidjela kraj jedne robne kuće u središtu hrvatske metropole, ali ekonomija bi u tome trebala vidjeti nešto drugo: ogledni primjer sustava koji nelikvidnost ne samo da ne rješava brzo, nego je desetljećima administrativno održava bez stvarne naplate.

A takvih je primjera na tržištu na tisuće. Naime, danas imamo oko 12,5 tisuća blokiranih poslovnih subjekata s ukupnim dugom od 667 milijuna eura. Podatak koji najviše zabrinjava nije broj subjekata, već to što je gotovo pola njih u blokadi dulje od godinu dana i pritom generira čak 78 posto ukupnog iznosa duga. To nam govori da znatan dio tog duga više nema obilježja kratkoročnog poremećaja likvidnosti, nego je postao strukturna, kronična bolest sustava, baš kao što je desetljećima bio slučaj s Namom.

Konzervirana nelikvidnost

Problem nije samo u tome što hrvatski sustav nelikvidnost ne eliminira brzo, nego je, da budemo posve slikoviti, konzervira. Pa tako mi danas ovaj tekst ne pišemo jer imamo eksploziju broja blokiranih, nemamo, i to treba reći jasno, ali imamo stabilno visok i dugotrajan iznos duga. A to samo znači da u hrvatskome poslovnom prostoru trenutačno postoji nekoliko tisuća tvrtki koje prolaze kroz jednak institucionalni obrazac kao Nama: nominalno postoje, njihovi dugovi vode se u statistikama i na njih se obračunavaju kamate, ali to su, zapravo, subjekti zombiji koji čekaju svoj trenutak formalnog brisanja.