Bolna lekcija o nabavci senegalskih autobusa za Europsku komisiju

Europska komisija gotovo je zaustavila gradnju lisabonskog metroa jer je najnižu ponudu dao kineski div CRRC, za koji Bruxelles procjenjuje da prima državne subvencije koje mu daju 'nepoštenu konkurentsku prednost', a posao gradnje je naposljetku dodijeljen poljskoj tvrtki. No, u istom je tjednu Bruxelles šutke prihvatio činjenicu da taj isti kineski konzorcij uzima europski novac za financiranje javnoga gradskog prometa, ali na drugome kontinentu.

Naime, EU je ​Senegalu odobrio isplatu oko 320 milijuna eura kredita i jamstava za treću fazu javnoga prijevoza koji bi trebao smanjiti kaos na cestama u Dakaru, među ostalim nabavom autobusa na prirodni plin. Projekt je to koji financiraju EIB i Komisija i koji je, barem u teoriji, trebao pomoći poglavito europskoj industriji, ali i reputaciji, šireći europske standarde i geopolitički utjecaj. 

Na natječaj se javila švedska Scania, smatralo se da je natječaj samo formalan, no dogodilo se nešto sasvim neočekivano, ali vrlo realno: na senegalski javni natječaj javio se i kineski državni div CRRC s ponudom upola manjom od Scanijine. I pobijedio.

I tu počinje europska nelagoda. EIB je odmah ustvrdio da 'banka ne može tražiti od klijenata da diskriminiraju ponuđače na temelju nacionalnosti'. Senegalski ministar triput je morao istupiti i istaknuti da je 'postupak bio rigorozan' te da državne subvencije nisu bile dio kriterija na natječaju.

Europskih preferencija (kao u EU-u) nije bilo, niti je moglo biti i pogreške, strogo formalno, nije bilo. I sad imamo jasnu situaciju: europski porezni obveznici financiraju projekt u Africi, europske institucije stoje iza kredita i jamstava, a posao odlazi kineskoj državnoj kompaniji koju Bruxelles optužuje za nedopuštene državne subvencije. To se čak i ne može nazvati paradoksom. Više podsjeća na sistemsku naivnost.

Kriviti Senegal u ovoj priči bilo bi ne samo pogrešno već i duboko licemjerno. To je suverena država s golemim infrastrukturnim izazovima. Njegova vlada radi upravo ono što bi trebala raditi svaka odgovorna vlast: osigurava najpovoljnije rješenje za svoje građane koristeći se dostupnim međunarodnim fondovima. Za njih kineski autobus po diskontnoj cijeni nije geopolitička prijetnja, nego logično rješenje za prometni kaos u Dakaru. Problem je u Bruxellesu. Europa je konstruirala sustav koji je toliko opsjednut procedurama i 'fer igrom' da je zaboravio na elementarni instinkt za samoodržanje.

Europski povjerenik za industriju​ Stéphane Séjourné nedavno je počeo upotrebljavati termin koji je donedavno u Bruxellesu bio gotovo zabranjen: europski patriotizam. Njegova je poruka jasna: ne postoji kineski ili američki program koji bi subvencionirao europske tvrtke. Svijet se promijenio. Dok mi inzistiramo na rigoroznim procesima i formalnoj čistoći, naši konkurenti koriste se državom kao polugom za osvajanje tržišta. Ako EU želi da njegovi krediti i jamstva doista šire europske standarde i pomažu domaćoj industriji, pravila se moraju mijenjati. U suprotnome, nastavit ćemo gledati kako europski porezni obveznici, u ime globalne pravde, nesvjesno grade temelje kineskoga ekonomskog čuda.