Djeca su imala simptome COVID-19, ali pedijatar ih nije uputio na testiranje smatrajući da to nije potrebno. Preboljela su ga, no kad su opet morala u samoizolaciju, pedijatar nije želio izdati potvrdu o preboljenoj koroni jer nisu bila testirana
Čitatelj mi je ispričao slučaj koji se dogodio njegovoj obitelji nakon što su svi članovi preboljeli koronu. Vjerovali su da mogu dobiti potvrde o tome da su imuni nakon što je jednom djetetu naknadno određena samoizolacija, ali pedijatar je rekao da im ih ne može dati jer nisu bili testirani. To je čitatelju i supruzi mu stvorilo probleme jer su morali izostati s posla, ali doznali smo da je liječnik ipak morao izdati potvrdu kojom dokazuju da dijete ne mora u samoizolaciju.
Njegova je supruga imala simptome korone pa ju je liječnik poslao na testiranje. Bila je pozitivna. Nakon nje simptome je imao i on te oba djeteta. Međutim, iako je potvrđeno da je supruga pozitivna te da on i djeca imaju simptome, liječnik njega nije htio slati na testiranje, kao ni pedijatar djecu. Oba su liječnika rekla da to nije potrebno jer je evidentno da imaju koronu te da svi moraju biti u samoizolaciji.
Nema testiranja – nema potvrde
'Dobro', mislio je čitatelj prihvaćajući argumentaciju obaju liječnika, vjerojatno imaju uputu da ne šalju na testiranje one kod kojih je evidentna bolest. Međutim, to olako prihvaćanje argumenta liječnika poslije će im stvoriti probleme. Sve su to uredno odradili, izolirali se, preležali bolest te se vratili na posao, a djeca u vrtić. Međutim, nakon nekog vremena u vrtiću je netko od zaposlenika dobio koronu pa su djeca iz odjeljenja u kojem su i djeca moga sugovornika morala u samoizolaciju.
To bi stvorilo probleme sugovorniku i njegovoj supruzi, s obzirom na to da su već dosta izbivali s posla, jer bi jedno od njih dvoje moralo ostati kod kuće čuvati djecu. U vrtiću nisu htjeli primiti njihovu djecu jer im roditelji nisu donijeli potvrde da su preboljela koronu, pa je moj sugovornik otišao do pedijatra zatražiti ih. Da podsjetim, od istog onog pedijatra koji mu je rekao da djeca ne trebaju ići na testiranje. Međutim, pedijatar mu je rekao da ne može dati potvrde jer – djeca nisu testirana. Moj sugovornik se iznervirao i na njegovo uporno inzistiranje pedijatar se ipak odlučio posavjetovati s epidemiologom.
Sugovornik kaže da je pedijatar ustvari bio vrlo zbunjen ostavljajući dojam da nema uputu što raditi u takvim situacijama, ali najvjerojatnije se dogovorio s epidemiologom da mu se izdaju nekakve potvrde da djeca mogu ići u vrtić. Međutim, kada je sugovornik došao po potvrde, shvatio je da su to samo ispričnice koje se inače daju za djecu kada prebole neku bolest zbog koje nisu bila u vrtiću ili školi, ali ta ispričnica nije potvrda o tome da je dijete preboljelo koronu. Iako su u vrtiću prihvatili te ispričnice i primili djecu, ostao je problem – što ako se opet dogodi da njihova djeca moraju u samoizolaciju, roditelji će ponovno morati ići kod pedijatra, raditi pritisak na njega i dovoditi sebe u neugodnu situaciju i u odnosu na pedijatra i u odnosu na poslodavca jer jedno od njih dvoje mora izostati jedan dan s posla dok opet ne dobiju ispričnice za djecu.
HZJZ tvrdi suprotno
Pitao sam HZJZ zar zaista ne postoji uputa liječnicima što raditi u situacijama kada ne šalju ljude na testiranje iako je bolest evidentna, a kasnije ne izdaju potvrde o preboljenoj koroni. Međutim, u HZJZ-u tvrde suprotno, tj. da upute postoje. Na pitanje tko izdaje potvrde u takvim slučajevima, u HZJZ tvrde sljedeće: 'Potvrdu izdaje onaj tko je zaključio da se ne trebaju testirati jer ionako je najvjerojatnije da imaju COVID-19. U ovom slučaju riječ je o pedijatru djeteta te o obiteljskom liječniku oca.'
Dakle, pedijatar koji nije poslao djecu na testiranja tretiravši ih kao već zaražene morao je izdati potvrdu da su djeca preboljela koronu i da ne moraju u samoizolaciju. Istu potvrdu morao bi izdati i obiteljski liječnik ocu da je ovaj to zatražio za sebe. Zato upozorite liječnike na ovo što su rekli u HZJZ-u, nađete li se u sličnoj situaciji.
POST SCRIPTUM
Iako ne branim liječnike u ovom slučaju, moramo razumjeti da su i sami pod velikim pritiskom svakodnevnih promjena uputa i pravila koja se nameću, zbog kojih se često i gube. A da postoje, blago rečeno, šumovi u komunikaciji i unutar HZJZ-a jasno je i iz činjenice da ni epidemiolog nema pojma da pedijatar treba izdati potvrdu jer je sugerirao da se za djecu izdaju ispričnice. Zato molimo HZJZ da ovo što je nama odgovorio pošalje cirkularno i liječnicima i svima u HZJZ-u jer u ovakvu situaciju mogu doći ne samo radnici, nego i primjerice mali poduzetnici koji također imaju djecu i koji bi morali ostaviti posao da čuvaju djecu u slučaju samoizolacije, iako su preboljeli koronu.