Piše: Medeja Lončar, Siemens Hrvatska
Digitalna transformacija utire put daljnjim inovacijama, novim uslugama, pa čak i potpuno novim poslovnim modelima utemeljenima na podacima
Iza nas je neuobičajena godina koja nam je donijela mnogo izazova – od pandemije COVID-19 do zdravstvene i ekonomske destabilizacije zbog promjenjivog tržišta, pa u konačnici utjecaja na naše poslovne i privatne živote. Što nas čeka u budućnosti? Kakva će biti 2021. godina i koji će nam trendovi utjecati na održivost poslovanja? Na što moramo staviti fokus da bismo imali bolju budućnost?
Ujedinjeni narodi su 2015. definirali 17 ciljeva održivog razvoja, ključnih izazova za naš planet do 2030. godine. Međutim, čini se da trenutačni napredak nije dovoljan te da moramo ubrzati taj razvoj. Gospodarstvo u tome treba igrati presudnu ulogu – ne samo zbog velikog utjecaja na upotrebu energije i emisije CO2, već i – ili uglavnom – zbog svoje inovativne snage. Posljednjih godina digitalizacija, digitalna transformacija i digitalne tehnologije zaslužile su veliku pozornost – u industriji, u medijima i široj javnosti.
Zašto izazov ne bi bio prilika?!
Digitalne tehnologije imaju izniman potencijal za industrijska, velika rješenja koja će nam pomoći da ispunimo spomenute ciljeve, ključne za opstanak našeg planeta. One mogu pomoći da čista energija bude dostupna svima te da prijeđemo s potrošnje resursa na njihovu ponovnu upotrebu. Mogu nam pomoći u oblikovanju učinkovitih sustava mobilnosti s nula emisija CO2, kao i kod pristupačne preventivne zdravstvene zaštite.
No, nažalost, najveće digitalne inovacije usmjerene su prema potrošačima. Dio smo europskog prostora, s Europom koja zaostaje i gubi u konkurenciji s vodećim gospodarstvima u digitalizaciji, ulaganju u istraživanje i razvoj i uvođenju novih tehnologija. Kako možemo pridonijeti jačoj Europi da napreduje u visokoaktivno globalnoekonomsko i političko okružje? U jednom od svojih članaka u srpnju prošle godine Joe Kaeser, predsjednik i izvršni direktor Siemensa, predložio je pet mjera za jaču Europu, što rezimiram u nastavku.
1. Pretvorimo borbu protiv klimatskih promjena u priliku za industriju
Bez sumnje, klimatske promjene najveći su izazov s kojima se čovječanstvo suočava. Pa zašto to ne vidjeti kao priliku za europsku industriju da postane globalni lider u tehnologijama zaštite okoliša? Te su nam tehnologije potrebne za postizanje vlastitih klimatskih ciljeva. Obnovljivi izvori energije moraju biti integrirani u gospodarstvo u cjelini, ne samo na polju mobilnosti, već i u zgradama i industriji. Budući da živimo u međusobno povezanom globalnom ekosustavu, moramo shvatiti puni potencijal povezivanja sektora. Svi sektori moraju usko surađivati kako bi razvili ekonomski isplativa rješenja i poboljšali konkurentnost. To znači da i propisi i državne potpore moraju ispunjavati cilj neutralnosti ugljika (CO2).
2. Razgovarajmo jednoglasno
Mnoge zemlje imaju plan gospodarskog razvoja do 2030. godine, primjerice Kina, Indija, Saudijska Arabija i druge. Sjedinjene Države također poduzimaju mjere. Navedene, kao i mnoge druge zemlje uvele su nacionalne ekonomske strategije. Takav je plan potreban i Europi, a zemlje članice moraju početi razgovarati složno i glasno. Tada je vjerojatnije da će druge ekonomije pristati na jednake uvjete i uzajamne trgovinske aranžmane.
Sve države članice EU imat će koristi od toga. Joe Kaeser, predsjednik i izvršni direktor Siemensa, zatražio je da se do 2020. uspostavi jedinstvena točka koja će koordinirati vanjskopolitičku diplomaciju za gospodarska pitanja i trgovinsku politiku. Vodili bi je Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje, a uspostavljala bi europsku vanjskotrgovinsku politiku kako bi podržala europske tvrtke u njihovim izvoznim naporima.
3. Moramo ulagati u tehnologije budućnosti
Danas dobrobit društava određuje sposobnost inovacija, i to onih koje stvaraju i pružaju radna mjesta, pa čak i vodeću poziciju u geopolitici i geoekonomiji. Ako mi Europljani želimo biti međunarodno konkurentni, moramo mnogo više ulagati u nove tehnologije – i to mnogo jače strateški. Europa zaostaje za SAD-om i Kinom u pogledu umjetne inteligencije, zemljama koje u to područje ulažu znatno više. Isto se odnosi i na uporabu umjetne inteligencije – manje od deset posto njemačkih industrijskih tvrtki koristi se njome u svom poslovanju. To je zabrinjavajući podatak. Jasno je da privatni sektor mora mnogo više ulagati u umjetnu inteligenciju. Cilj bi do 2024. trebao biti 15 milijardi eura – što je porast od 30 do 40 posto na godinu.
4. Moramo ažurirati regulativni okvir
Kako digitalizacija mijenja čitave poslovne modele, tako je potrebno ažuriranje regulativnog okvira. To su platforme temeljene na podacima i logici koji utječu na istraživanje i razvoj. Izvrsno istraživanje nam ne nedostaje, ali imamo teškoća s testiranjem i uvođenjem. Stoga je potrebna odlučna akcija političara, tvrtki i društva. Treba nam više prostora za eksperimentiranje i hrabrost za isprobavanje novih stvari. Nova Europska komisija pritom se mora snažno usredotočiti na smanjenje birokratskog opterećenja regulatornih pitanja.
5. Moramo pripremiti građane za digitalni svijet
Digitalne vještine ključne su za europsku budućnost. Iako imamo izvrsne obrazovne sustave, još uvijek se nije raspravljalo o ideji da bi obrazovanje trebalo trajati cijeli život, pogotovo ne u širem obujmu. Europske bi države članice zajedno trebale razviti glavni plan za akademsko obrazovanje i strukovno obrazovanje koji udovoljava budućim potrebama za vještinama, posebno u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici. I na kraju, ali ne najmanje važno, treba ojačati suradnju između privatnog i javnog sektora. Moramo raditi na tome da 50 posto radne snage u europskoj industriji dobro poznaje umjetnu inteligenciju i napredne digitalne vještine.
Gdje je tu Hrvatska?
Unatoč izazovima na domaćem i stranom tržištu uzrokovanim pandemijom COVID-19, očekuje se stabilizacija ekonomskih i poslovnih aktivnosti, s naglaskom i na državne cikluse investicija, koji su radi podrške ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj u 2020. bili usmjereni u mjere spašavanja radnih mjesta. Ako država svojom investicijskom podrškom podupre i tehnološki sektor, u tome vidim i veliku priliku za razvoj industrije 4.0. Naime, upravo nam je koronakriza u 2020. godini pokazala koliko je digitalizacija nužan proces, pa je i pandemija svakako dala odgovor na brojna pitanja vezana uz digitalnu transformaciju poslovanja brojnih poduzeća.
Digitalizacija nudi nove mogućnosti za industrijske tvrtke širom svijeta, pa tako i one u Hrvatskoj – omogućuje im da odgovore na sve raznolikije potrebe potrošača i skraćuje vrijeme potrebno za izlazak proizvoda na tržište. Također, ona optimizira upotrebu resursa kao što su energija, voda i otpadne vode, što istodobno povećava okolišnu učinkovitost i smanjuje troškove. Digitalna transformacija utire put daljnjim inovacijama, novim uslugama, pa čak i potpuno novim poslovnim modelima utemeljenima na podacima. Drago mi je vidjeti da postoje tvrtke koje su iskoristile ove elemente da se pozicioniraju na globalnom tržištu, ali isto tako vjerujem da postoji još mnogo prostora za napredak u tom smjeru.
STEM obrazovanje
Područja za poboljšanje i dalje uključuju ambiciozniji pristup ulaganju u istraživanja i razvoj, a isto tako i važnoj temi cjeloživotnog obrazovanja s naglaskom na STEM područja kao posao budućnosti. Da bismo krenuli u pozitivnom smjeru razvoja, potrebna je suradnja i s istraživačkim institucijama, tvrtkama koje potiču razvoj u navedenom smjeru, a relevantna državna tijela u toj suradnji imaju važnu ulogu. Da bi se osigurali konkretni rezultati u budućnosti, potrebno je staviti naglasak na polje digitalizacije i dati podršku visokim tehnologijama.
U povijesti nam je tehnologija pomagala u suočavanju s takvim izazovima. Danas tehnologija može biti još veća snaga za dobro. Pitanje koje se pritom nameće jest – kako postati pokretač promjena koje će koristiti ljudima i planetu? Kao što tvrdi predsjednik Siemensa Jim Hagemann Snabe, na odgovornim vođama je da vode stvari u pravim smjerovima. Ali, prije svega, tehnologija mora zadobiti naše povjerenje. Konačnom simbiozom svega navedenog s tehnologijom možemo očekivati i vlastitu konkurentsku prednost.
*tekst je objavljen u Liderovoj publikaciji Poslovna 2021. krajem prosinca 2020. godine