Komentari

Ministrica smatra da će slanjem mailova oprati ruke od ekološke afere

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Slučaj trovanja Like opasnim otpadom razotkriva slom institucija i politički cinizam koji krivnju bezočno prebacuje na same građane

Baš prošloga petka u američkim je medijima objavljena vijest da je kemijski konglomerat DuPont postigao dvije nagodbe ukupno vrijedne dvije i pol milijarde dolara. Nagodbama se rješavaju višegodišnji sudski sporovi protiv DuPonta i kompanije 3M zbog dugotrajnog onečišćavanja okoliša i pitke vode takozvanim vječnim kemikalijama. Te su nagodbe usko povezane s poznatim slučajem ispuštanja toksičnih fluoriranih spojeva u Parkersburgu u Zapadnoj Virginiji 90-ih godina. O tom je slučaju 2019. snimljen i nagrađivani film 'Mutne vode' (Dark Waters).

Nešto što smo, zgražajući se, smatrali da se to može dogoditi samo u Americi, kojom vladaju pohlepne korporacije, sada to gledamo i u Hrvatskoj. Samo što su uz pohlepne poduzetnike tu uključene i nesposobne političke elite. Ekološka afera bez presedana s trovanjem Like na najotvoreniji i najstrašniji način pokazuje da Republika Hrvatska ne radi dvoje: ne provodi zakone i ne skrbi se za dobrobit građana.

Iako je vijest već nekoliko puta obišla zemlju, valja je još jednom ponoviti: na ilegalno odlagalište u Gospiću, ne u nekoj zabačenoj šumi kao što je radio DuPont, već u gradiću od desetak tisuća stanovnika, dovezeno je 37 tisuća tona opasnog otpada. I medicinskog otpada, ali i svakojakih kemikalija. Još jednom: 37 tisuća tona otpada koji su osumnjičeni supruzi Monika i Josip Šincek te njihovi suradnici pune dvije godine ilegalno dovozili iz inozemstva i prekrivali zemljom. Usred Gospića, usred Like, jedne od ekološki najčistijih regija u Hrvatskoj.

Vještačenje je pokazalo povišene koncentracije teških metala u tlu odlagališta i pedeset metara od njega, kao i da su one vječne kemikalije prodrle u podzemne vode na dvije lokacije nizvodno. Drugim riječima, ugroženi su gradovi i općine nizvodno od Gospića koji piju ličku vodu. Ako želite znati kakve sve posljedice za zdravlje izazivaju kemikalije PFAS u pitkoj vodi, pogledajte 'Mutne vode'; bit ćete zgroženi.

Dva su razloga zbog kojih su Šincekovi mogli dovesti oko 1500 šlepera s otpadom u Gospić: ili elementarni inspekcijski nadzor uopće ne funkcionira ili su imali suradnike na prilično visokim razinama državne vlasti. Naravno, Marija Vučković, resorna ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije, na to gleda drukčijom, HDZ-ovom političkom optikom. Ona svoj posao shvaća tako da sada to nezgodno odlagalište za koje se pročulo u javnosti treba očistiti pa traži nekoga tko će to obaviti. I poslala je čak 62 e-maila da bi nekoga našla.

Dok čeka da joj netko odgovori na njih, po stranačkoj zapovijedi koristi se prilikom da se obračuna s Možemo!, strankom na koju HDZ ima osobiti pik. U objavi na Facebooku u ponedjeljak ministrica Vučković napala je objavu inicijative 'Gospić je naš dom' i Možemo!. Na kraju objave hladno im poručuje da su sve probleme s ilegalnim odlagalištem trebali vidjeti oni, građani Gospića, a ne 'netko tko nije živio ondje, tko nije dao dozvolu i čak nije radio u sustavu zaštite okoliša'. Drugim riječima, ona. Ona nije kriva iako je ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije. A zaštita okoliša počela je s njezinim mandatom, ne prije.

Zbog tog skandala njezin bi mandat trebao i završiti. Ali neće, ovo je Hrvatska. 

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju