Woodstock: Vrhunac sna o nenasilju pod simbolom mira i Mercedesa

U petak 15. kolovoza 1969., na dan kada je prije 24 godine Japan objavio kapitulaciju, čime je Drugi svjetski rat praktički završio, počeo je Woodstock Music & Art Fair. Održan je na farmi Maxa Yasgura u Bethelu u saveznoj državi New York, 70 kilometara udaljenoj od gradića po kojem je dobio ime, a koji nije imao kapacitete za tako velik broj ljudi. 

Simbol mira podsjeća na simbol Mercedesa

Zamišljen kao trodnevno okupljanje, zbog brojnih kašnjenja protegnuo se na četiri dana. Okupio je gotovo pola milijuna ljudi i postao jedan od najpoznatijih događaja u povijesti popularne kulture.  

Simbol hipijevskog pokreta

Woodstock se danas pamti kao vrhunac hipijevskog pokreta i ideala ‘mira, ljubavi i glazbe’. U vrijeme Vijetnamskog rata predstavljao je simbol generacije koja je zagovarala nenasilje, toleranciju i društvene promjene. 

Na pozornici se tijekom festivala izmijenilo tridesetak izvođača, među kojima su bili Jimi Hendrix, Janis Joplin, The Who, Jefferson Airplane, Santana, Creedence Clearwater Revival, Crosby, Stills, Nash & Young, Grateful Dead, Joe Cocker, Joan Baez, Ravi Shankar... 

Zašto nije bilo Dylana?

Najzvučniji i najzačudniji izostanak bio je onaj Boba Dylana, koji je živio nedaleko od mjesta održavanja festivala. Bio je nezadovoljan stalnim dolascima obožavatelja i hipija, od kojih su neki i kampirali na njegovom posjedu. Nije se želio poistovjetiti s tim pokretom, a i dobio je ogroman honorar i status glavne zvijezde na britanskom festivalu Isle of Wight, kamo je otputovao na dan početka festivala u Woodstocku.

Ipak, nastupio je The Band, sastav koji je godinama pratio Dylana na koncertima i s kojim je snimio neke od najutjecajnijih radova druge polovice šezdesetih.

Festival kao poslovni fijasko

Woodstock je bio poslovni paradoks. Kao organizacijski i poslovni pothvat u početku je doživio gotovo potpuni fijasko. Prodano je mnogo manje ulaznica nego što je na kraju ljudi stiglo na lokaciju, ograde i kontrolne točke ubrzo su prestale imati smisla, a festival je praktički postao besplatan. Organizatori su se suočili s golemim logističkim problemima, nestašicama hrane, prometnim kolapsom, jakom kišom i morem blata koje je prekrilo polja.  

Atmosferu festivala dodatno su obilježili oblaci dima marihuane, improvizirana kampiranja i osjećaj zajedništva koji je unatoč kaosu pridonio tome da festival prođe bez većih nasilnih incidenata. Upravo je ta kombinacija idealizma, neformalnosti i prividne slobode stvorila mit o Woodstocku koji traje više od pola stoljeća.  

Komercijalni uspjeh filma i albuma

Međutim, ono što je na terenu izgledalo kao financijska katastrofa ubrzo se pretvorilo u veliki komercijalni uspjeh. Dokumentarni film Woodstock i trostruki live album Woodstock: Music from the Original Soundtrack and More, objavljen 1970., ostvarili su veliku popularnost i značajnu zaradu, a album je vrlo brzo stekao zlatnu, a kasnije i dvostruku platinastu nakladu. 

Woodstock nije bio prvi veliki open-air. Mnogi festival Monterey Pop iz 1967., koji je okupio oko 50.000 ljudi, nazivaju 'nultim Woodstockom', a prethodila su mu i masovna okupljanja u Miamiju, Atlanti, Atlantic Cityju, Denveru i Newportu. No, nigdje se nisu tako snažno spojile glazba, kontrakultura, politika i mediji, pa je upravo Woodstock ostao upamćen kao simbol cijele jedne epohe. 

Kako je kontrakultura postala mainstream

Iako nije stvorio rock glazbu niti ju je prvi pretvorio u masovni fenomen, Woodstock je snažno pridonio njezinu globalnom utjecaju. Festival je pokazao koliku društvenu i tržišnu snagu ima nova generacija slušatelja te je potvrdio status rock-glazbenika kao međunarodnih zvijezda.  

Zato se Woodstock može promatrati na dva načina: kao najveće slavlje kontrakulture šezdesetih godina i kao trenutak kada je ta ista kontrakultura počela ulaziti u mainstream. Festival je bio vrhunac sna o miru, slobodi i zajedništvu, ali i jedna od prekretnica na putu kojim će rock glazba postati jedna od najutjecajnijih i najprofitabilnijih grana svjetske industrije zabave. 

Uostalom, cijeli je događaj bio obilježen simbolikom mira. A iz današnje perspektive mnogima se čini da je već tada, barem u naznakama, imao i obrise simbola Mercedesa.