Miodrag Šajatović: Kako ostati ministar: Ne dosađuj šefu i ne zamjeraj se interesnim skupinama

U trenutku predaje ovih ‘Ekonomalija‘ još se ne zna hoće li Josip Dabro, donedavni ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva iz kvote Domovinskog pokreta, zbog snimaka pucanja iz pištolja i automatske puške završiti u Remetincu. Jednako kao što se još nije pokazalo da je njegova, 76. ruka u Saboru očekivano zamijenjena nekim zastupnikom žetončićem. Ali ako se, za potrebe ove kolumne, zanemari mogućnost da su snimke samo rezultat sukoba na relaciji Domovinski pokret – DOMiNO ili da ‘duboka paradržava‘ preko Dabre želi izazvati pad vlade Andreja Plenkovića, ostaje da se Dabru cipelari jer je nadobudno pokušao mijenjati odnose lobija unutar državnog poduzeća Hrvatske šume i oko njega.

Koliko god Dabro želio ostaviti dojam da mu nije žao što je pokušao biti šerif nad Hrvatskim šumama, može se pretpostaviti da se bar na trenutak zapita nije li mu bilo mudrije biti malo manje prkosan i ne ‘čačkati mečku‘. Bez obzira na to je li riječ o principu ili navijanju za jednu od strana koje se bore za svoje poslovne interese u odnosu na državnog prodavatelja drvne mase.

Možda naivni Dabro, a i niz prijašnjih nadobudnih ministara ne bi najprije medijski, a onda i dorhovski stradali da postoji neki privatni tečaj (ne u Travniku) za one koji bi u životu htjeli biti ministri. Ili im se, ničim izazvano, dogodilo da to postanu.

Prva lekcija – slušaj šefa

Što bi polaznici trebali naučiti na tom tečaju? Prva lekcija bila bi razrada na temu odnosa prema šefu, tj. premijeru. Savjet je jednostavan: ‘Slušaj što ti šef kaže!‘ On uvijek ima pravo. Kao i većina šefova na ovom svijetu. Drugi je savjet u uvodnoj lekciji da šefa ne opterećuješ problemima. Vlada ima osamnaest ministarstava i da mjesečno svaki ministar dođe samo s jednim problemom, to ih je već osamnaest. Ako već moraš izvijestiti šefa o otkrivenim malverzacijama u npr. Hrvatskim šumama, a on ti kaže nešto u stilu: ‘Ma pusti to!‘, onda to i pustiš. Ne dovodi šefa da mora odlučiti između dva ili više lobija koji imaju članove ili mecene u njegovoj stranci. Bolje da poslije kažeš: ‘Šefe, nisam znao‘, nego: ‘Šefe, upozorio sam vas.‘

Druga lekcija na tečaju za ministre imala bi naziv ‘Pravi se da nešto mijenjaš‘. Počneš li nešto ozbiljno mijenjati, vrijeme poluraspada tvoga ministarskog staža naglo se skraćuje. Htio – ne htio, nekom ozbiljnom reformom dirnut ćeš u interese neke moćne ekipe. Koja se naviknula na svoj dio kolača i pristojnu profitnu stopu. Ne odustaneš li na vrijeme, oni koji imaju tvoj dosje (ako ga nemaš, napisat će ti ga) proslijedit će ga u odabrane medije. Dovoljno je tri dana uzastopnih objava i priču preuzima većina drugih medija – i tu je priča više-manje gotova.

Primjeri? Ministar Tihomir Jakovina morao je onomad otići kad je pokušao domaće mljekare zaštititi od rušenja cijena mlijeka. Mirela Holy ​otišla je zbog e-maila u korist svoje prijateljice, a zapravo jer je nadobudno krenula s promjenom triju zakona iz zaštite okoliša. Ministra zdravstva Sinišu Vargu ​fotkali su na skijanju i mjerili dužinu stola kupljenoga za kabinet. Ministar Tomislav Tolušić ​doživio je aferu kad je pokušao odluke o poljoprivrednom zemljištu s centralnih šerifa spustiti na lokalne gazde. Dalo bi se tu nabrajati.

Teško je sjetiti se primjera u ovih trideset godina da je neki premijer smijenio svog ministra uz obrazloženje da je loše radio, da nije ispunio zadane ciljeve. Ne. U oproštajima se sve njih, nakon afera, ispraćalo uz riječi zahvale za dobar osnovni posao koji su obavljali dok su bili ministri. Dakle, puštaj neke bezazlene zakone u proceduru. Ono, opća mjesta. Koja neće nikoga važnog i moćnog izazvati na reakciju.

Učiti od Habijana

Sljedeća lekcija odnosi se na unovčavanje ministarskog položaja. Osnovni je princip: ne monetiziraj dok si u fotelji. Naplaćuj kad odeš. To je, istina, rizično jer te poslije, ako nemaš neke ekspertize i mrežu koju si stvorio, nitko više ne zarezuje. Ako već ideš u rizik da guraš nekog svog prijatelja poduzetnika, radi to postupno. Da se uhodane ekipe ne osjete ugroženima. Nemoj sjekirom prati prozore!

Tko bi bili predavači na tom seminaru? Nema mnogo kandidata, ali oni koji su preživjeli bar jedan mandat na ministarskoj poziciji. Možda bi mogli predavati i neki aktualni ministri. Ministar pravosuđa Damir Habijan, na primjer. Izmjenom Zakona o sudovima i pratećim pravilnikom u sudskim odlukama koje se objavljuju na internetskim stranicama više nema imena ili inicijala okrivljenika. Nasumično odabranim slovima skriva se identitet okrivljenika. Koji će se moćni lobi pobuniti protiv takve ‘reforme‘?