Privremeni ministar svojim izjavama pokazuje da uopće nije svjestan težine i značenja svojih riječi kojima se Hrvatska na uvredljiv način odriče strateškog partnerstva sa SAD-om
Dvije rečenice koje je izgovorio hrvatski ministar obrane (Mario Banožić) natjerale su me da prekršim obećanje dano samoj sebi: da neću komentirati otužni verbalni rat između Pantovčaka i Banskih dvora. No te dvije rečenice nadilaze unutarnje političke bitke i osobna nadmetanja Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića i upućuju na moguću opasnu promjenu strateškog smjera hrvatske politike.
Ministar je drsko poručio: 'Ja ne zastupam Bradley, već borbeno vozilo pješaštva koje će se pokazati kao najbolje za Republiku Hrvatsku!' I k tome, reče ministar, da su na sastancima s američkim veleposlanstvom jasno rekli da su Amerikanci jedni od naših najjačih saveznika! Da bi se razumjele te ministrove rečenice, treba ih staviti u povijesni i aktualni kontekst.
Kap koja je prelila čašu
Uz presudnu potporu SAD-a Hrvatska je ostvarila baš sve svoje strateške ciljeve na međunarodnom planu od 1995. do današnjih dana kojima se odlijepila od svojega balkanskog susjedstva. 'Olujom' je oslobodila i reintegrirala svoja okupirana područja. Model mirne reintegracije Podunavlja (NATO-ovi vojnici pod UN-ovim mandatom na čelu s američkim generalom), dogovoren još nekoliko mjeseci prije (ožujak 1995.) između hrvatskog predsjednika Tuđmana i američkog potpredsjednika Ala Gorea. Hrvatsko-američka političko-vojna suradnja bila je presudna za kraj rata u BiH i Daytonski mirovni sporazum. Uz presudnu potporu SAD-a Hrvatska je otklanjala sve blokade (Haški sud, Piranski zaljev…) na putu prema članstvu u NATO-u i EU, kao i montiranu stigmu 'Oluje' kao zločinačkog pothvata pred Haškim sudom. I već je danas sigurno da bez potpore Washingtona Hrvatska neće ući u Schengen, ma koliko to izgledalo kao tehnička i čista 'europska stvar'.
U hrvatsko-američkim odnosima u tom je razdoblju bilo i izazovnih političkih dionica (osobito kada je riječ o Hrvatima u BiH), ali nikada u pitanje nisu došli partnerstvo u strateškim ciljevima (Hrvatska kao dio zapadnih integracija) i vojna suradnja, u kojoj je SAD obilno potpomagao opremanje i razvoj HV-a. Jer ulaganje u malog (NATO) partnera na rubu balkanskih nedovršenih država, dakle Hrvatsku, smatrao je ulaganjem u kolektivnu zapadnu sigurnost.
I nakon što je Plenkovićeva vlada odlučila kupiti francuske borbene zrakoplove Rafale, američko veleposlanstvo kurtoazno je, ali rezervirano, čestitalo, podsjetivši da je dosad SAD darovao Hrvatskoj vojne opreme u vrijednosti oko šest milijardi kuna. Dakle, samo malo manje nego što je prema prvim objavama Hrvatska trebala platiti za avione Rafale Francuskoj, od koje nije dobila ništa.
No kap koja je očito prelila čašu američkog strpljenja bilo je hrvatsko odugovlačenje ili izbjegavanje kupnje američkih borbenih vozila Bradley. Nakon što je temu otvorio predsjednik Milanović, potvrdila je to i objava Veleposlanstva SAD-a u kojoj ističu da je njihova ponuda Bradleyja za HV na stolu od 2017., da je riječ o 'vozilima koja pokrivaju obrambene potrebe Hrvatske', da je SAD spreman potpomoći tu nabavu (od Nacionalne garde Minnesote) s 45 milijuna dolara (oko 300 milijuna kuna), da će sve radove remonta i preuređenja obaviti naš Đuro Đaković. I naposljetku, da je ponuda 'već maksimalno produljivana' i da 'daljnja produljenja nakon siječnja 2022. više neće biti moguća'.
Ultimativna američka poruka
Ne sjećam se da sam u proteklih dvadesetak godina pročitala tako izravnu, praktički ultimativnu američku poruku Hrvatskoj. Ona nije uvjetovana samo hrvatskim ponašanjem već i trenutkom: sada kada se vraća u Europu, SAD želi u Hrvatskoj i u HV-u, u koji je toliko ulagao, imati pouzdana partnera na Balkanu. A na to ministar Banožić odgovara porukama s početka ovog teksta: 'Rekli smo im da su i dalje jedni od naših najjačih saveznika.'
Tko je to jači hrvatski saveznik: Macron, možda Vučić, Putin ili Xi? I da će on, Banožić, malo prekontrolirati taj Bradley. Ne vjerujem da je lovac na jelene iz spačvanske šume i privremeni ministar uopće svjestan težine i značenja svojih riječi: da se time Hrvatska na uvredljiv način odriče strateškog partnerstva sa SAD-om, i to u trenutku kad se igra važna geopolitička utakmica u našem susjedstvu (BiH, Crna Gora) koja izravno utječe na hrvatsku sigurnost i u kojoj je SAD (još) u glavnoj ulozi.
Sudeći prema izravnosti objave o Bradleyjima, siječanj će biti mjesec tog hrvatsko-američkog raspleta. Andrej Plenković napravio bi veliku uslugu Hrvatskoj da vrati ministra lovca na jelene u Spačvansku šumu. A i sebi bi učinio uslugu.