Kriptovalute ima 15 posto Hrvata, ali njima gotovo nemaju gdje plaćati

Nova globalna analiza pokazuje da u Hrvatskoj relativno velik udio korisnika interneta posjeduje kriptovalute, dok je broj mjesta gdje se njima može plaćati u svakodnevnoj kupnji i dalje ograničen.

Riječ je o Cryptonomy Retail Index (CRI), novom indeksu koji je objavila platforma crypto4me, usluga za digitalnu imovinu koju u skladu s europskom Uredbom MiCA. Umjesto uobičajenog fokusa na cijenu bitcoina ili volumen trgovanja, indeks mjeri nešto praktičnije: koliko je plaćanje kriptovalutama doista postalo dio svakodnevnog života. Ljestvica obuhvaća 43 zemlje, a Hrvatska se na njoj našla na 20. mjestu u svijetu, odnosno osmom u Europskoj uniji.

Vlasništvo iznad prosjeka, infrastruktura ograničena

Prema podacima koje indeks koristi, 15 posto hrvatskih korisnika interneta u dobi od 16 do 64 godine izjavljuje da posjeduje kriptovalute. Fizička infrastruktura za plaćanje kriptovalutama u zemlji je, prema istim podacima, razmjerno skromna: BTC Map bilježi desetak trgovaca koji prihvaćaju kriptovalute i osam kripto bankomata.

S porezne strane, Hrvatska prema indeksu ima relativno povoljna pravila. Dobit od prodaje kripta oslobođena je poreza nakon dvije godine držanja, a zamjena jedne kriptovalute za drugu ne oporezuje se. Kombinacija tih triju čimbenika, vlasništva, poreznog okvira i infrastrukture rezultirala je 20. mjestom na globalnoj ljestvici.

Rezultati na svjetskoj razini

Na vrhu ljestvice nalazi se Švicarska, s ocjenom 8,56 od mogućih 10, zahvaljujući gustoj mreži prodajnih mjesta koja prihvaćaju kriptovalute i povoljnim poreznim pravilima. Slijede Nizozemska (7,52) i Salvador (7,27), dok je peto mjesto pripalo Portugalu (6,99).

Sjedinjene Američke Države nisu na vrhu ukupne ljestvice, ali prednjače u stupu infrastrukture. Prema podacima iz srpnja 2026., u zemlji je zabilježeno više od 20.000 kripto bankomata. U Europskoj uniji se, osim Nizozemske i Portugala, ističe i Češka, treća u Uniji i šesta u svijetu, s procijenjenih stotinjak provjerenih prodajnih mjesta i poreznim sustavom koji indeks ocjenjuje povoljnim za korisnike kriptovaluta.

Na suprotnom kraju ljestvice nalazi se Japan, čiju ocjenu (3,44) dodatno snižavaju porezna stopa iznad 50 posto i rijetka mreža trgovaca koji prihvaćaju kriptoplaćanja.

Zanimljiv je i nalaz o tržištima poput Nigerije i Argentine, gdje kriptovalute, prije svega dolarski stablecoini, kruže uglavnom izravno među korisnicima, a ne kroz klasična prodajna mjesta, što autori indeksa opisuju kao svojevrsni ‘paralelni sustav’ plaćanja.

Kako se indeks uopće računa?

CRI ocjena svake zemlje sastavljena je od četiri elementa, ponderirana prema važnosti:

Infrastruktura (30 posto) — gustoća fizičkih prodajnih mjesta i kripto bankomata, prema podacima BTC Mapa, OpenStreetMapa i CoinATMRadara.

Transakcije (30 posto) — procjena volumena manjih maloprodajnih plaćanja, ponderirana kupovnom moći stanovništva.

Vlasništvo (20 posto) — udio građana koji posjeduju kriptoimovinu, prema istraživanjima GWI-ja i DataReportala.

Zakonodavstvo (20 posto) — porezni i regulatorni okvir koji određuje koliko je plaćanje kriptovalutama praktično izvedivo.

Metodologija je osmišljena tako da manja gospodarstva mogu prestići veće i bogatije zemlje ondje gdje kriptovalute igraju razmjerno veću ulogu u svakodnevnim plaćanjima.

Rezultati indeksa pokazuju da vlasništvo nad kriptovalutama i regulatorni okvir ne moraju automatski voditi do njezine šire primjene u svakodnevnom plaćanju, a hrvatski primjer to ilustrira. Relativno visok udio vlasnika i porezna pravila koja idu u prilog korisnicima nisu praćeni razvijenom mrežom prodajnih mjesta koja kriptovalute prihvaćaju.

Hoće li se taj odnos promijeniti ovisit će prvenstveno o daljnjem razvoju mreže prodajnih mjesta i bankomata koji prihvaćaju kriptovalute.