Investicijski potencijal svodi se na 174 projekta vrijedna 22 milijarde eura

Dragan Marčinko iz CEI-a, uvodničar u raspravu nacionalnim i regionalnim projektima, kratko je prošao kroz planove i realizaciju investicija u energetskom sektoru do 2020. Ukupni investicijski potencijal svodi se na 174 projekata vrijednih 22 milijarde eura. Privatne investitore traži ukupno 25 projekata, vrijednih osam milijardi eura.

Što se tiče energetike, u sektoru je ukupno 36 projekata vrijednih devet milijardi eura, a 10 projekata vrijednih pet milijardi eura traže privatna ulaganja. HEP je praktički nosilac investicijskog ciklusa, uz Janaf i Plinacro, a ove je godine u planu realizacija investicija vrijednih 436 milijuna eura, što je povećanje u odnosu na prošlu godinu od 115 posto.
Govoreći o elektroenergetskom sektoru, Marčinko je naglasio da energetska strategija temelji na pretpostavci rasta potrošnje finalne energije od 2,7 posto, što nije u skladu s trenutnim stanjem smanjenja potrošnje od 1,3 posto godišnje. Potrebno je, kaže, procjene revidirati jer se predviđeni rast očigledno neće dogoditi, a smanjenje potrošnje utječe i na ostvarivanje udjela obnovljivih izvora.

Što se tiče strukture elektroenergetskog proizvodnog portfelja, Hrvatska uvozi gotovo 26 posto energije, a to je i prosječan udio izvoza u zadnjih pet godina, stoga treba smanjiti i ovisnost o uvozu. 

-Novi kapaciteti su nužni su nužni zbog velike ovisnosti o uvozu, a obnovljivi izvori su dugoročno najbolja opcija – istaknuo je Marčinko, dodavši da se Energetskom strategijom razvoj udjela obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji temelji se većinom na izgradnji vjetroelektrana.

Strategija je, naime, postavila je cilj izgradnje najmanje 2400 MW novih termoelektrana, 300 MW velikih hidroelektrana i 1655 MW iz obnovljivih izvora do 2020. Trenutačno je na mreži 1655 MW obnovljivih izvora, što je oko 14 posto cilja Startegije. Strategija, kaže Marčinko, nije čvrsto zadana i projekti će se graditi svojim ritomom. 

Kad gledamo kapitalne velike investicije, a investicije su potrebne i u obnovljive izvore, planiran je početak izgradnje Plomina za drugo kvartal 2014., a tu su i razvojni projekti u plinskom sustavu: dogradnja i izgradnja plinskih skladišta, plinovod IAP, LNG projekt te odvojak Južnog toka. Hrvatska, smatra, ima velike mogućnosti da bude u prstenu velikih plinovoda, a povećati sigurnost plinskog sustava i diverzificirati pravce ciljevi su daljnjeg razvoja. No trenutno je najvažniji zakonodavni okvir za istraživanje i iskorištavanje ugljikovodika.
-Oni će otvoriti vrata mnogim kompanijama jer Hrvatska postaje puno atraktivnija. Realizacija projekata jamstvo je razvoja države. Mislim da, što se realizacije projekata tiče, ne bi trebalo biti problema– zaključio je Marčinko.

Nakon njegovog izlaganja rasprava je nastavljena na panelu na kojem se moglo čuti kako za investiranje postoji interes, no kako se i Hrvatska mora odgovarajuće energetski pozicionirati u odnosu na regiju.

Gordana Sekulić iz Janafa istakla je kako je ova tvrtka zbog uvedene obaveze stvaranja obveznih državnih zaliha u poslijednje vrijeme ostvarila veliki investicijski napor te značajno modernizirala sustav. Navela je i kako je cilj EU ne samo povećanje sigurnosti opskrbe nego i konkurencija među naftovodima, a to je nešto o čemu u Janafu itekako vode računa.
Ljubica Cvenić iz HEP-a upozorila je kako HEP mora voditi računa o dinamici energetskih projekata u okruženju, kojima nama susjedne zemlje žele maksimalno iskoristiti svoje resurse, budući da s time mora uskladiti i svoje investicije.
-Jedan od modela koji koristimo u financiranju je i joint venture model, a detalji ovise o vrsti konkretnog projekta i ocjenjuju se za svaki projekt specifično - kazala je Cvenić, objasnivši kako ima različitih investitora, a oni koji žele brži obrt kapitala uglavnom ulažu u obnovljive izvore energije. 

No u klasičnoj energetici, dodala je, povrat ulaganja je duži pa i investitori moraju imati širu perspektivu. 
O perspektivi Ine unutar MOL-a govorio je Goran Šaravanja koji je istaknuo istraživanja i ulaganja koje Ina provodi širom Hrvatske, ali i prisutnost ove kompanije u inozemstvu gdje se natječe za koncesije u Iraku i Libanonu. On je rekao i kako ukupni pravni okvir u Hrvatskoj mora biti što jasniji i pravedniji.

Dragan Marčinko tvrdi da strani investitori vide potencijal za razvoj projekata u Hrvatskoj, ali i kako bi većina njih voljela imati sklopljene dugoročne ugovore što više nije moguće.
-Hrvatska treba ulagati u sve energetske segmente koje imamo na raspolaganju, jer kiša jedne godine pada, a druge ne - kazao je Marčinko, naglasivši kako se nastojalo doći do projekata za koje se pretpostavlja da će na njima potencijalni investitori imati najmanje problema. Najavio je i dolazak velikih igrača na tržište koji će iskoristiti njegovo otvaranje.
Mladen Vedriš, profesor na Pravnom fakulteta u Zagrebu istakniuo pak je kako Hrvatska mora pronaći odgovarajući „energetsko investicijski mix“, te kako svaka investicija mora imati konkretnog partnera koji će voditi cijeli proces.
-Struja postaje roba koja je dostupna iz različitih izvora, a Hrvatska svoju šansu ima i u korištenju hidropotencijala - kazao je Vedriš i dodao kako svako ulaganje u energiju ujedno povećava i BDP.

Vladimir Đurović iz Plinacroa je naglasio kako je Plinacro upravo predao plan za novi ciklus od 10 godina, te ostaje da se vidi što će novi regulator od toga dozvoliti.
-Tu je i tržišni rizik jer se potrošnja smanjuje. Pitanje je hoće li nam biti odobrena tarifa koja će garantirati nastavak ulaganja - zaključio je Đurović.