Točno je da milenijci do prekretnica u životu (posao, brak, osamostaljenje) dolaze sporije nego ranije generacije, ali to nema nikakve veze s njihovom naravi već činjenicom da su tijekom života nailazili na mnogo više ozbiljnih prepreka nego njihovi roditelji
O milenijcima, generaciji rođenoj između 1981. i 1996., nije se pisalo u superlativima. Za razliku od mlađe generacije Z koja ima potencijal mijenjati svijet na bolje, milenijci se mogu pohvaliti da su popularnim učinili avokado, joga-tajice i kavu s okusima. Mlađi su od njih vještiji s tehnologijom, drčniji, maštaju o vlastitom biznisu, strastveni su oko društvenih pitanja, dok su siroti milenijci pomalo izgubljeni, žive na razmeđu analognog i digitalnog svijeta, mnogi (još uvijek) s roditeljima i u potrazi za poslom iz snova. Iako ovako otprilike izgleda slika jednog tipičnog milenijca u medijima, CNBC tvrdi da to nije točno i donosi novu/pravu sliku predstavnika generacije čiji će najstariji članovi ove godine proslaviti okrugli 40. rođendan.
Nisu oni krivi
Naime, kako piše CNBC, točno je da milenijci do prekretnica u životu (posao, brak, osamostaljenje) dolaze sporije nego ranije generacije, ali to nema nikakve veze s njihovom naravi već činjenicom da su tijekom života nailazili na mnogo više ozbiljnih prepreka nego njihovi roditelji. Rast cijena nekretnina, povećani troškova života, činjenica da su prva generacija koja bez visokog obrazovanja teže nalazi pristojno plaćene poslove, samo su neki od razloga zbog kojih odgađaju donošenje dugoročnih odluka.
Mnogi od njih diplomirali su u jeku najveće svjetske recesije nakon Velike depresije zbog čega ih se s pravom naziva 'izgubljenom generacijom'. Prema nekim procjenama, da bi se oporavilo od udaraca ekonomske krize treba proći punih deset godina što znači da ih je pandemijska recesija udarila taman kad su koliko-toliko stali na noge. Kako je za CNBC izjavila 34-godišnja financijska stručnjakinja i autorica podcasta 'Money Confidental' Stefanie O'Connell Rodriguez, većina njihova života obilježena je ekonomskim katastrofama i to je ono što je, nažalost, definiralo ovu generaciju. Ne avokado i ne joga-prostirka.
Potencijal za financijsku industriju
Također, narativ da ne znaju s novcem ili ga troše na frivolne stvari je netočan. Oni troše na esencijalne stvari kao i bilo koja generacija prije njih. Troškovi stanovanja su im pritom najveći teret - jedna trećina starijih milenijaca povjerila se da s tom stavkom ima najvećih problema. Na drugom mjestu su troškovi života (hrana, režije) i otplata dugova (krediti), dok ostatak odlazi na stvari koje ih vesele. U njihovu obranu, ostatak je mnogo manji nego onaj s kojim su raspolagale prethodne generacije koje su mogle ozbiljnije razmišljati o tome koliko spremaju 'za crne dane'.
'Životnim' odlukama koje su starije generacije donosile bez mnogo razmišljanja, milenijci pristupaju na svoj način. Osim što su im ekonomske prilike poljuljale samopouzdanje, odlučili su živjeti na drugačiji način nego njihovi roditelji. Kako su pokazala istraživanja, oni veću pažnju daju mentalnom i fizičkom zdravlju nego što su to činili baby boomeri ili generacija X. Potrošačke navike formiraju temeljem osobnih i moralnih vrijednosti te su prva generacija koja je počela razmišljati o održivosti ili inkluzivnosti.
Bez obzira je li to zbog ekonomskih prilika ili osobnog odabira, stariji milenijci tek sad postaju zainteresirani za kupovinu nekretnina tako da se procjenjuje da će u narednom periodu oni biti najviše zaslužni za prihode kompanija s tog tržišta. I ne samo tog. Biznisi koji posluju u financijskoj industriji trebali bi pažnju posvetiti starijim 'milenijcima' koji će, ako ih pandemijska kriza previše ne oslabi, postati njihovi ozbiljni klijenti. Milenijci su daleko od lijene i izgubljene generacije. Njihov potencijal ograničen je vanjskim okolnostima, a ne njihovim osobnim vrijednostima ili stavom prema životu. Takvo što se može reći i za predstavnike bilo koje generacije koja pokušava živjeti u novom normalnom.