EU objavljuje rat Big Techu: Stižu nova pravila i poseban porez?

Ursula von der Leyen velikim je tehnološkim kompanijama iz Strasbourga poslala prilično nedvosmislenu poruku: pravila na europskom digitalnom tržištu određuje Europa, a ne Big Tech. Dok Komisija priprema nova pravila protiv ovisničkog dizajna platformi i pokušava izgraditi vlastite kapacitete u umjetnoj inteligenciji, u Europskom parlamentu ponovno se otvara jedno još osjetljivije pitanje – treba li najvećim digitalnim platformama naplatiti poseban namet za poslovanje na europskom tržištu.

EU postavlja pravila

- Mi postavljamo pravila, a ne velike tehnološke kompanije - poručila je Ursula von der Leyen u govoru o stanju Unije, u dijelu posvećenom digitalnom prostoru.

Poruka je to koja se ne odnosi samo na postojeću regulativu. Komisija do kraja godine priprema Digital Fairness Act odnosno Zakon o digitalnoj pravednosti kojim se želi dodatno ograničiti tzv. ovisnički dizajn digitalnih proizvoda, problematičnu personalizaciju, određene prakse influencera i druge načine na koje digitalne platforme mogu iskorištavati ranjivosti korisnika. Dio tog Zakona tiče se i današnje najave o ograničavanju pristupa digitalnim mrežama za maloljetnike.

No to nije jedino što se 'kuha' u Bruxellesu. Europski parlament u svojoj je poziciji za sljedeći višegodišnji proračunski okvir, odnosno za europski proračun, od 2028. do 2034., zatražio da se istraži mogućnost uvođenja poreza na digitalne usluge.

Hrvatski europarlamentarac Karlo Ressler, član parlamentarnog Odbora za proračune, u nedavnom je razgovoru za Lider mogućnost takvog modela opisao kao svojevrsnu naknadu velikim tehnološkim kompanijama za pristup europskom tržištu.

Takva formulacija dobro opisuje političku logiku koja se javlja u dijelu Parlamenta, u kojem se još nije odredio porezni model. Bruxelles zasad nema gotov prijedlog europskog digitalnog nameta, nema određenu stopu niti konačno definirano što bi se njime oporezivalo. No, rasprava je otvorena.

Nije nova ideja

Digitalni namet zapravo nije nova ideja. Komisija je još 2021. pripremala sličan prijedlog kao mogući novi izvor prihoda europskog proračuna. Plan je tada bio povezan i s međunarodnim pregovorima o reformi oporezivanja multinacionalnih kompanija. Europski parlament tada je zagovarao model prema kojem bi prihodi od takvog nameta postali vlastiti prihod EU-a, između ostaloga za financiranje europskog proračuna i otplatu duga nastalog kroz NextGenerationEU.

Projekt se nije realizirao prema prvotnom rasporedu, dijelom zbog pokušaja da se problem oporezivanja velikih multinacionalnih kompanija riješi globalnim dogovorom u okviru OECD-a.

Pet godina poslije prijedlog je opet na stolu i to u trenutku u kojem EU ponovno treba nove prihode za proračun kojim istodobno želi financirati obranu, konkurentnost i tehnološki razvoj te otplaćivati dug nastao kroz Mehanizam na oporavak i otpornost.

Naime, Parlament traži da novi vlastiti prihodi EU-a dosegnu oko 60 milijardi eura godišnje, porez na digitalne usluge nalazi se među mogućim alternativnim izvorima ako neke druge predložene mjere ne dobiju podršku država članica.

Sličan namet već postoji

Trenutno sličan porez na prihod ostvaren od određenih digitalnih usluga na europskom tržištu, u EU, barem u dijelu država članica, već postoji. Francuska, primjerice, naplaćuje tri posto prihoda od određenih usluga digitalnog posredovanja i ciljanog online oglašavanja kompanijama koje prelaze propisane globalne i domaće pragove prihoda. U 2024. od toga je prikupila približno 756 milijuna eura. Italija ima stopu od tri posto i 2024. je prikupila oko 455 milijuna eura, a španjolski porez također iznosi tri posto i iste je godine donio oko 375 milijuna eura. Austrija na određeno digitalno oglašavanje primjenjuje stopu od pet posto.