Država već dala 7,5 milijardi eura: Koliko još proračun može izdržati?

Više od sedam i pol milijardi eura u četiri i pol godine. Ili, slikovito, od veljače 2022. do ovogodišnje jeseni država je sveukupno u sklopu ​antiinflacijskih subvencija podijelila petinu ovogodišnjega proračuna. Pri čemu je trend donedavno odobrenoga paketa bio dobar – udjel subvencija u proračunskim prihodima radikalno se​ smanjivao. Posljednjim paketom gotovo je udvostručen. Iako je postotak malen, manji od dva posto, njegov ponovni uspon podiže obrve. S deficitom koji dotiče mastriški dopuštenih tri posto (trenutačno se vrti oko 2,9, procjene su za iduću godinu iznad tri posto) i visokom inflacijom (treći smo u eurozoni, šesti u EU-u) pitanje o preostalome fiskalnom prostoru itekako je legitimno. To više što nas je Europska komisija u lipnju upozorila na to da nam stopa rasta neto rashoda odstupa za 1,6 postotnih bodova od gornje granice, čime izravno kršimo zadani fiskalni okvir. Doduše, znamo da je strogost ublažena obrambenom klauzulom zbog rastućih izdvajanja za vojsku i obranu. Pa, kad se uključe sve varijable, što veli matematika? Gdje je granica proračunske podnošljivosti subvencija?

Ograničeni prostor

Prva dama RBAnaliza Zrinka Živković Matijević veli kako su, kratkoročno gledano, mjere opravdane s obzirom na ponovno jačanje cijena energenata i rastuću geopolitičku neizvjesnost, osobito uoči sezone grijanja. Zadržavanje nižih troškova energije trebalo bi djelovati pozitivno na raspoloživ dohodak kućanstava i poduprijeti osobnu potrošnju, pokretač gospodarskoga rasta.

Zrinka Živković Matijević RBA:

– Otvoreno je pitanje koliko će dugo biti moguće održavati taj model potpore bez dodatnoga opterećenja javnih financija, osobito u razdoblju u kojemu se fiskalni prostor postupno sužava, a europska fiskalna pravila ponovno postaju sve važnija

– Ograničenje rasta cijena energenata trebalo bi ublažiti dio inflacijskih pritisaka u idućim mjesecima, no ponovno produljenje energetskih subvencija nosi određene fiskalne troškove i dodatno odgađa prilagodbu kućanstava i poduzeća tržišnim cijenama energije. Dio inflacijskih pritisaka samo se odgađa, ali ne uklanja, pa bi se nakon prestanka mjera mogao pojaviti pritisak na rast cijena, ako tržišni uvjeti ostanu nepovoljni. Stoga je otvoreno pitanje koliko će dugo biti moguće održavati taj model potpore bez dodatnoga opterećenja javnih financija, osobito u razdoblju u kojemu se fiskalni prostor postupno sužava, a europska fiskalna pravila ponovno postaju sve važnija. Naša očekivanja predviđaju deficit blago veći od tri posto BDP-a u ovoj godini, dakle malo iznad europskoga referentnog praga. To znači da fiskalni prostor za nove ili proširene mjere nije neograničen – procjenjuje Živković Matijević.