Ah, ah, schnell, schnell

Ženski pornić je pornić s dušom. Pornić u koji se možeš projicirati. A muški pornić je poput Mickeyja Mausa gdje se nudi zadovoljavajuće estetizirana ali lažna vizija svijeta.

NAPISALA STELA JELINČIĆ

Da viskom tražiš u Hrvatskoj ne bi našao napaljujući pornić za ženski rod niti bi nabasao na normalan sex-shop. Pod ženskim pornićem mi Hrvatice bismo valjda trebale podrazumijevati kad trojica navale na jednu pa joj simultano rade ono što bi svaki od njih htio sam, samo kad bi mogao, a što se tiče sex-shopova, sjećam se, ima nešto mračno i pljesnivo što čući iza kina Europa. Uvuklo se sramežljivo u neku uličicu poput hrabrog pimpeka koji se isprsio u naborčeku traperica. Uđeš li u taj shop moraš se čvrsto zgrabiti za jajnike da suspregneš sram, da se ne osjećaš kao da gradom šećeš gola. Dođe ti taj posjet nekako kao da deklariraš svoju potrebu za umjetničkim performansom, a ne potrebu za orgazmom.  E ali zato, barem kad su te dvije stvari u pitanju, nema naprednijeg, štoviše čak nema hrabrijeg i sofisticiranijeg mjesta na svijetu od San Francisca – Sodoma + Gomora = San Francisco na kvadrat. I jedno i drugo baš kao što ja volim – odjednom (a perspektive i za nešto treće u SF-u nikad nisu zanemarive).

Žene su lutke, ne
Dakle, prošli je tjedan održan Erotski filmski festival u organizaciji najpopularnijeg sex-shopa Good Vibrations pa su tim povodom gostovale i liderice ženskog porno filma. Jako zgodne ženske. Redateljice koje rade filmove za gledateljice.  To da je žena u stanju dokučiti i najskrivenije muškarčeve prljave želje, pa ih i zadovoljiti ako treba, notorna je povijesna istina uvježbavana još od vremena kad je teško pojmljivom kozmičkom zabunom patrijahat nadgornjao matrijahat. Predugo je onda potrajalo dok se žene nisu odvažile pokazati da su jednako tako dobre, ako ne i bolje, u dokučivanju i vlastitih prljavih želja. Žene za žene – to mi se čini pošteno... Jer kako bi muškarci uopće mogli dokučiti što se krije u pokvarenom ženskom mozgu kad se oko toga nikad nisu potrudili ni koliko je crno pod noktom. Njima je vrhunac kolaboracije bio što zornije glupoj ženi utuviti u glavu kakva joj je uloga. A ništa po zornosti nije ravno filmu, pa je film najmanje jedno stoljeće bio u funkciji najbezočnijeg mačizma u strategiji nagovaranja žena da se prestanu opirati tome da nisu lutke kad jesu. Odatle planetarna eksplozija pornografije. Ali eto, sad su se tog muškog zanata dohvatile i žene. Ima tu problema. Porno industrija odbija tu promjenu. Jedna od liderica ženske pornografije Erika Lust objašnjava: ‘Pornografi su uglavnom heteromuškarci srednjih godina, sličnoga kulturnog profila. Oni ne vole ni sam termin pornografija za žene, jer kao pornografija je jedna i jedinstvena, univerzalna, i još kažu da sam ja zapravo stegnuta. Zamislite – ja stegnuta! S njima je teško intelektualno raspravljati. Oni naprosto ne razumiju da je to što ja radim zapravo kritiziranje pornića kakve oni prave već desetljećima. Nudim alternativu... I naravno da me ne vole.’

Živjele seksi ribe
Sve dosad moje predodžbe oko toga što se eventualno događa u backstageu pornića bile su limitirane na zamišljanja orgija s porno zvijezdama i zgodnim vatrogasacima u vrtoglavoj spirali ludila, i to je to. Nisam nikad ni otišla dalje od ideje da su svi u porniću zapravo ili porno zvijezde (rekviziteri posebno), ili neki boogie-woogie-žnj agenti, ili pak patetični muškarci s trbušinama koji i plaču i drkaju u isto vrijeme, a onda mlate ženu jer nije dovoljno posolila sarmu. I sad evo me na okruglom stolu o ženskom porno filmu. I skužim da su sve te prezgodne seksi ribe za stolom, te redateljice porno filmova za žene sasvim normalne, izgledaju poput glumica u svojim filmovima – zgodne, samouvjerene, prije kao glasnogovornice Georgea Clooneyja, nego kao isprane plavuše s Oktoberfesta. Prije kao švedska plivačka ženčad, a manje kao Vesna Škare Ožbolt. Prirodne. Obrazovane. Seksualne. Pristojne. Upravo govore da ženski porno film grabi hrabro naprijed, dok onaj muški i staromodni lagano crkava. A u čemu je razlika? U ovim filmovima nema napaljenih školarki, zločestih medicinskih sestara ili nimfomanijakalnih časnih sestara, nema ni očajnih kućanica, ni mafijoza multimilionaša koji piju viski, nema svodnika ni dilera, ni golemih seks mašina koje će zabiti tri kite u tri rupe za tri sekunde. Nema ponižavanja žena. A tek produkcija! Scene su snimljene atmosferskim svjetlom, a ne uz reflektorsku rasvjetu i ginekološku fiksaciju detalja. Odjeća nije droljasta, nego je elegantno seksi. Ženski pornić je pornić s dušom. Pornić u koji se možeš projicirati. A muški pornić je poput Mickeyja Mausa u kojem se nudi zadovoljavajuće estetizirana ali lažna vizija svijeta, koju je lako razumjeti, koja je prepuna sretnih završetaka, plavokosih riba velikih plavih očiju i perfektnih plastičnih figura, sve su barbike...

Uloga u emancipaciji
Ženski porno film razlikuje se od muškog najviše u estetici. Nama ženama je seksi kad se oblačimo u tanku crnu kožu i kad bojimo usne u crveno, kad nam se lak na kratkim noktima slaže s onim na nožnim prstima, kad nosimo visoke potpetice u kojima možemo hodati, kad s kitom u ustima još možemo disati i kad nam ne naviru suze na oči, kad nam nije baš svaka rupa začepljena i kad nam kosa ne izgleda kao nakon tri dana drnčenja. I, stvarno, tužno je koliko se ženama i muškarcima ukusi u tim stvarima razlikuju, a ukusi su važni, i u krvave ratove se išlo zbog neslaganja ukusa... Želimo vidjeti nezavisne žene koje istražuju svoju seksualnost, koje se ne boje, ali nisu ni neki superheroji. Želimo vidjeti zgodne frajere koji dijele naš stil života, naše ideje. I želimo imati vremena za cigaretu poslije.
Ipak, paradoksalno, uloga i takvog, muškog pornića u emancipaciji žene je ipak golema. Zbog same dramaturgije pornića žene su morale glumiti orgazmiranje prije ejakulacije, što je izgledalo kao prirodni redoslijed iako je u stvarnosti igrokaz češće svršavao jednoličnije, baš muškošovinistički mono-sebično. Ženski orgazam u muškoj predodžbi cjeline igrokaza očigledno je igrao ulogu tek potrebnog sastojka, ali ipak, makar tako, iz nehata, fiksirao se takav seksonazor da je obrnuti redoslijed praktički u sukobu s muškom fiziologijom, a pogotovo u sukobu s najelementarnijim poimanjem partnerstva. I, eto, svaki put kad se u San Franciscu događa nešto normalno meni je u glavi moja domovina, obuzmu me silna tuga, čemer i jad zbog toga što kod kuće, eto, nije normalno ono što je ovdje posve normalno, ono što je meni oduvijek bilo i ostalo normalno. Nas kao da je seksualna revolucija potkraj šezdesetih posve mimoišla. Kao da se ovdje dogodio Tsunami, a tamo kod nas ni poplavica. Na naslovnicama hrvatskih novina, baš neobično, koče se totalno regresivne misli: u školu se ne smije u tajicama, bretelicama, ni minicama.
Ali unatoč tome, ženska pornografija zasigurno ima budućnost čak i u Hrvatskoj jer je muška dospjela u slijepu ulicu. Nadam se čak i tome da ce ona blagotvorno djelovati na muškarce barem onoliko koliko je nakaradna muška pornografija pridonijela iz nehata emancipaciji žena.