Androginost: Ne dopustite da vam rodni stereotip krade snove

Društvo pred muškarce i žene postavlja različite zahtjeve u pogledu dužnosti i obveza, ali i različita očekivanja o tome kako bi se trebali ponašati te koje bi osobine ličnosti trebali imati.

Napisala Daniela Dujmović Ojvan

Prema grčkoj legendi, ljudi su nastali tako što je Zeus prepolovio prvobitna savršena bića – androgine. Ta su bića imala dvije glave, četiri ruke i četiri noge, a bila su sastavljena od jednog muškarca i jedne žene (grč. andros- muškarac i ginosa - žena). Posljedica Zeusove intervencije bio je nastanak želje muškarca i žene za ponovnim spajanjem u jednu cjelinu zbog sjećanja na prvobitno idealno stanje. Otad su ljudska bića u stalnoj potrazi za svojom ‘boljom’ polovicom, za svojim idealnim životnim partnerom, kako bi ponovno bila jedno. Jeste li muškarac ili žena, nije svejedno. Naime, spol je jedan od ključnih elemenata u životu svakog pojedinca jer se proteže kroza svako polje njegova iskustva. No, društvo i danas pred muškarce i žene postavlja različite zahtjeve u pogledu dužnosti i obveza, ali i različita očekivanja o tome kako bi se trebali ponašati te koje bi interese, stajališta i osobine ličnosti trebali imati.

Spolne uloge
U tradicionalnom društvu od muškarca se očekuje da uzdržava obitelj, bude neovisan, samopouzdan, da ne pokazuje emocije, a od žene da se brine za domaćinstvo, odgaja djecu, bude pažljiva prema drugima, uredna, suosjećajna i slično. Taj skup očekivanja o tome što je prikladno za svaki spol naziva se spolnom ulogom. Stoga se i naše psihološke osobine tradicionalno dijele na maskuline i feminine. Maskulinosti se pripisuju osobine svojstvene muškarcima kao što su odlučnost, agresivnost, ambicioznost, analitičnost i dominantnost, dok se femininosti pripisuju osobine i ponašanja tipična za žene kao što su pokazivanje ljubavi i nježnosti, briga za druge, pasivnost, privrženost obitelji i slično.

Međutim, američka psihologinja Sandra Bem još je sedamdesetih godina u istraživačku i kliničku praksu uvela pojam psihološke androginosti. Smatrala je da su tradicionalne feminine i maskuline uloge ograničavajući činitelji jer onemogućuju pojedincu da se prilagodi specifičnim zahtjevima okoline. Za razliku od spolno tipiziranih pojedinaca, androgini posjeduju u jednakoj mjeri i maskuline i feminine osobine te mogu jednako spremno reagirati u svim životnim situacijama. Zahvaljujući toj fleksibilnosti Bem je zaključila da su androgini pojedinci uspješniji i prilagodljiviji u životu te da najmanje pate od neuroticizma i depresije. Činjenicu da društvo nastoji zaustaviti razvoj polovine potrebnih psiholoških osobina u pojedincu ta znanstvenica smatra tragičnim. Takav pristup dovodi do toga, ističe ta američka psihologinja, da se svi previše oslanjamo na stereotipno maskulino ili feminino osobine, a posljedice su neprilagođenost te opasnost za pojedinca i za društvo.

Ograničavajući stereotipi
Autorica nekoliko knjiga popularne psihologije i niza znanstvenih i stručnih radova iz područja psihologije dr. Dubravka Miljković pojašnjava da svi posjedujemo i muške i ženske osobine, no dok jedne razvijamo druge potiskujemo, ovisno o spolu i onomu što društvo od nas očekuje. Problem nastaje kad je ponašanje koje se od nas očekuje u suprotnosti s našim interesima. Primjerice, ženu koja bi htjela biti automehaničar ili muškarca koji bi htio biti teta u vrtiću njihova će okolina gledati u čudu. Naime, još je mnogo stvari, posebice u odabiru zanimanja i poslu, određeno spolom. Takvi spolni stereotipi mogu spriječiti razvoj naših sposobnosti i onemogućiti nam da postignemo ono što uistinu želimo i za što smo nadareni. U vezi s androginošću, Miljković ističe da postoji psihološka, fizička i seksualna androginost. Psihološka je, kao što smo već naveli, posjedovanje muških i ženskih osobina u jednakoj mjeri, dok je najbolji i najnoviji primjer fizičke androginosti tuzlanski maneken Andrej Pejić. Mladi maneken nosi i muške i ženske kreacije, a nedavno se našao i na listi Top 100 najseksi žena za 2011. godinu, koju svake godine objavljuje muški časopis FHM. Iako je muškarac, Pejić se vrlo lako može preobraziti u prekrasnu ženu. Općenito u svijetu mode već desetljećima modnim pistama dominiraju manekenke androgina izgleda; mršave, uskih dječačkih bokova, malih grudi….  I u umjetničkim krugovima mnogi su se isticali svojim androginim izgledom. Dovoljno se sjetiti američkog umjetnika, slikara, crtača i alternativnog filmskog autora Andyja Warhola, pjevača Davida Bowieja, Boyja Georgea, Princea, Michaela Jacksona, Madonne, pa sve do superpopularne (nije nam jasno zbog čega) Lady Gage.

Kulturološke razlike
Umjetnici androginih skonosti smatraju da je to odraz njihove individualne ekspresije, njihove originalnosti. Androginost je u umjetnosti ‘in’. Nezgodno je, upozorava dr. Miljković, kad iza androginosti ne stoji ništa, kad netko pod svaku cijenu želi biti drugačiji, pa i ako treba kroz nasilništvo i destrukciju. Stoga trebamo raditi na tome da postanemo netko, a ne samo težiti za tim da budemo drugačiji. Seksualna androginost za posljedicu pak ima biseksualnu orijentaciju. No, kod mnogih je androginost jedino psihološke naravi, a samo kod nekih i fizička i seksualna. Neka su istraživanja pokazala da su androgine osobe i kreativnije. Amerikanac Paul Torrance još je u svom istraživanju početkom 60-tih godina dokazao da kreativni dječaci imaju više femininih osobina od svojih vršnjaka, a kreativne djevojčice više maskulinih osobina od svojih kolegica.  Zanimljivo je da je i na Istoku, u popularnoj azijskoj kulturi, androginost ključ uspjeha. Androginost je odraz jačanja uloge žene na Istoku, a popularna je i na filmu, u glazbi i u modi. Androginost je odgovor na tipizirane spolne uloge koje su dovele do kulture u kojoj dominiraju muškarci, dok su žene na gubitku.  Kritičari androginosti tvrde da brisanje granica između muškog i ženskog vodi brisanju društvenih pravila pa čak i izumiranju civilizacije. Dr. Miljković tvrdi da je to, naravno, pretjerano ali ističe da prema nekim novijim istraživanjima uopće ne postoje androgine osobine, odnosno da se ne može govoriti o androginosti kao o trećoj spolnoj ulozi uz već postojeću maskulinu i femininu. Naime, Bem je svoje pretpostavke izvodila na temelju istraživanja na studentima.

Pozitivan pristup
Ti se rezultati, međutim, nisu potvrdili u daljnjim istraživanjima opće populacije. To i je čest problem kod istraživanja u psihologiji. Većina ih se, kroza smijeh pripovijeda dr. Miljković, provodi na studentima i štakorima. To je barem tvrdio njezin profesor psihologije. Stoga kad je riječ o uspjehu u životu, naša psihologinja smatra da nije ključ ni u muškim ni u ženskim osobinama, pa tako ni u njihovoj integraciji odnosno androginosti.  Za uspjeh su bez premca ključni rad, zalaganje, upornost i unutrašnji lokus kontrole, odnosno uvjerenje da su stvari u našim rukama, a ne da ovisimo o sudbini, sreći ili okolnostima. Sve je to dobro začiniti realnim optimizmom. Miljković upozorava da se ovdje ne govori o teroru pozitivnog mišljenja koji se svodi na to da je u životu dovoljno samo pozitivno misliti i sve će se ostalo srediti samo od sebe (ta teorija posebice je omiljena u raznoraznim knjigama i priručnicima o samopomoći pretežito američkih autora).

Realni optimizam znači posjedovati unutarnju energiju koja će nam pomoći da izađemo nakraj s teškoćama, ona će nam dati snagu da ustrajemo, da pronađemo smisao u životu. Naočale nam nisu 'ružičaste' bez pokrića, nego smo svjesni da je život težak i složen, ali vjerujemo u njegovu dobru stranu i dobar ishod, čemu i sami obilno pridonosimo.  Kad padnemo, dignemo se i idemo dalje. Porazi i neuspjesi bole, ali ne smijemo dopustiti da nas samelju. Zato dr. Miljković ističe da je za sreću i uspjeh potrebno upoznati samoga sebe i razvijati i jačati u sebi pozitivne osobine, bile one ‘muške ili ženske’. I, naposljetku ali ne manje važno, ne smijemo dopustiti da nam rodni stereotipi (očekivanja okoline kako bismo se kao muškarci i žene morali ponašati i raditi) ukradu snove! To i jest glavni smisao i poruka cijele naše priče o androginosti.