Barmen je moj. I sasvim ću ga na engleskom

Kad mi je lak na noktima dovoljno suh, one gube. Poput škorpiona u vatrenom krugu one si mazohistički ubrizgaju otrov, časno si presude uzmakom.

Nakon prošle pisanije nazove me urednica i kaže: ‘Ajde, mala, sve je to kul, San Francisco, ludilo i tako to... Al’ šta si povalila, to me zanima... I neću nikomu reći.’ Kažu da je zajednička tajna najbolji početak ženskog prijateljstva. A katkad su to tajne koje se ne taje, nego ih tajnama samo zovemo da sve to što si povjeravamo dobije na važnosti. Čuvamo te tajne koliko i kalendar lanjskih ovulacija. Zato, draga urednice i svi znatiželjnici, nema se tu što tajiti, nego uskliknuti: ‘Divno je biti djevojka u San Franciscu!’ Ali ’ajmo redom. Kako je red, dani mi počinju relativno kasno jer mi i završavaju kasno. Od moga rrrrrrr-naglaska Ameri se totalno naježe baš na pravim mjestima. Pogotovo kad vozim bicikl i nešto im dobacujem, a volim biciklirati jer nemam jaja koja mogu nagnječiti, što je evolucijski posve napredno i vrlo praktično - ugrađena su mi, a ne vise. Par tvrdih sisica strpam u majicu i uvijek su pri ruci, dostupne, a uvijek je sa mnom i klitač - jedini organ u anatomijama i fiziologijama obaju ljudskih spolova koji služi isključivo za užitak. Nažalost, tog podatka ne samo da nisu svjesni muškarci nego ni mnoge žene. U tridesetima sam, a tada je žena najdublje žena, pa mi orgazmi traju deset puta dulje nego frajerima.

Obvezno bez dečka
S druge se strane oko nekih stvari ne dam zajebavati. Naprimjer visokih popetica. Izmislili su ih frajeri da im ne možeš pobjeći kad su ti dosadni, zato ja brijem u tenkama. Nadalje, ne nosim tange jer su i njih izmislili muškarci. Ta kojoj bi ženi ikad palo na pamet da si gura među guzove nešto tako tanko i mlohavo! I najvažnije, ne dam da mi itko laže kako se moram odužiti životu. Kad je riječ o tom posljednjem, najljepša je uspomena koju čuvam o prošlom ljubavniku noć u kojoj sam ga prevarila. A sad ću još jednom uskliknuti: ‘Divno je biti djevojka... u San Franciscu!’ Jer ako je istina da kulturu neke sredine određuje odnos prema ženi, mogu, širokogrudna kakva jesam, reći da ovdje živi vrlo fin i kulturan svijet. Velike američke gradove doživljavamo u stereotipima koji ih određuju. Tako dok novac caruje New Yorkom, dok moć plijeni u Washingtonu, a slava je na pedikuri u Los Angelesu, San Francisco skromno se ponosi slobodom, slobodom jednostavnom i sveprisutnom koliko i pijuckanje kapučina na trotoaru.
Zato, ako se zaputite u San Francisco, dečka ostavite kod kuće.

S mnogo grejpa
A prva je i najbolja investicija jednoj mladici u San Franciscu kava u baru koji posvojiš kao domicil svoga ritualnog početka dana. Ondje je i najbolji vjesnik proljeća, za-sve-men - lokalni barmen. Upravo me poslužuje. Tamnoputi mješanac. Na licu mu blješti cijeli svijet kojem želim pljeskati dok mi ne otpadnu dlanovi. Ima nešto crno-žuto-francusko u sebi. Naručim cijeđeni sok od grejpa. ‘Je li to sve što želiš, sweetie?’ Naginje se prema meni, a majica mi se diže kao bijela zastava predaje... ‘Je li to sve što želiš, sweetie?’ Mmmm, mislim: ‘Ogulit ćeš mi grejp. Cijedit ćeš mi grejp. Grejpat ćeš mi cijed. Repat ćeš mi s grejpom, grejpat ćeš mi s rapom. Grejp na kriške, na šnite, na litre. Mnogo grejpa. I seksa. Seksa na engleskom. Seksa s dredloksima.’Na kavi kod svog barmena nitko tko drži do sebe ne može se osjećati strancem i izoliran. Ali onda primijetiš da su i ostali oko tebe slobodni, bez braka, bez djece, gotovo čak bez predaka, uliksi bez itaka osim itaka u sebi. I oni bi pravili male slatke bebe i ne bi govorili o vjernosti. I oni bi koješta ostavljali kad se ne bi bojali da će ih drugi uzeti...
Kažem barmenu: ‘Zamotaj me rukom!’

Lov na Kairosa
A ribe su oko mene. Gledam ih, gledaju me, gleda ih. I u San Franciscu, kao i svugdje po svijetu, sedam žena baca se na jednog strejt frajera jer i one očito misle da je divno biti djevojka... I to još u San Franciscu. Međutim, ja se u slučaju prijeteće konkurencije vodim svojom filozofskom maksimom da je žena posve bespomoćna samo dok joj se suši lak na noktima. Jest da to katkad malo nalikuje na predizbornu kampanju političkog advertajzinga, ali cilju nije do dlake u jajetu. Uostalom, i te ribe, kad se podnapiju, zaboravljaju manire engleske kraljice, predu vrebajući priliku za glasan smijeh, prebacuju nogu preko noge i puštaju naramenice da im padaju kako bi ih mogle ponovno podizati... Recimo da je to zbog slikanja frenč-noktiju... Uvježbano izazivački, pastelno-senzualnim pantomimičarskim pokretima punim prstiju nešto žniraju po sebi i oko sebe, spontano koliko i sedamnaesta izvedba kupovanja kokica pred kinom - peglaju priliku, ohrabruju trenutak osvajačkog prilaska, iščekuju naginjanje, nadaju se šaptu. Iznenađujuće su dražesne kao da mi se dodiruju s mužem. Zbog njih krećem s odlučnošću zmije otrovnice. S totalno zadnjom namjerom kao zvonarica povlačim Kairosa za kitu, a curama ostavljam da ga natežu za onaj njegov jadni čuperak. Naravno, kao i uvijek kad mi je lak na noktima dovoljno suh, one gube. Poput škorpiona u vatrenom krugu one si mazohistički ubrizgaju otrov, časno si presude uzmakom. Barmen je moj. Sasvim moj. I sasvim ću ga na engleskom.