Berlin - seksi elektronička utopija

Svaki tjedan na tisuće posjetitelja iz cijele Europe i svijeta putuje u Berlin na vikend. Ali ti ‘turisti’ ne dolaze u taj grad radi spomenika, širokih avenija i parkova, nego radi sudjelovanja u najživljoj klupskoj sceni na svijetu

Napisao Vukša Veličković

Dva desetljeća nakon pada Željezne zavjese Berlin je i dalje grad nalik nijednom drugom. Ali na karti svjetskih metropola ne izdvajaju ga samo biljezi povijesti i hladnoratovske simbolike vidljivi na svakom uglu nego na prvome mjestu autentičan kulturni život i galopirajuća glazbena scena. Berlin je već godinama suverena prijestolnica techno-zvuka, meka za sve poklonike elektroničke umjetnosti. Producenti, DJ-ovi i izdavačke kuće ondje nalaze svoje prirodno utočište, a publika ih, sasvim očekivano, slijedi u stopu.
- Berlin je za Europu ono što je Kingston za Jamajku. Techno je ondje temeljna glazba - kaže Tobias Rapp, autor bestselera ‘Lost and Sound: Berlin, Techno und der Easyjetset’ (Suhrkamp) koji je u međuvremenu doživio i svoje englesko izdanje.

Utjecajni turisti
Rapp je u formi knjige pokušao iznijeti cjelokupno berlinsko glazbeno iskustvo, s naglaskom na easyjet-naraštaj klupskih turista koji posljednjih nekoliko godina iskorištava blagodati jeftinog avionskog prijevoza. Svaki tjedan na tisuće posjetitelja iz cijele Europe i svijeta putuje u Berlin na vikend. Ali ti ‘turisti’ ne dolaze u taj grad radi spomenika, širokih avenija i parkova, nego radi sudjelovanja u najživljoj klupskoj sceni na svijetu. 

- Ta je skupina ljudi ovdje na neki način utjecajna. Nisu to klasični turisti u pejorativnom smislu, taj je turizam ciljan i orijentiran na glazbu - kaže Rapp dok ispija produženi espresso u jednom baru u Mitteu.
- Naravno, noćni su klubovi s jedne strane mjesta za zabavu i opuštanje, tako ih doživljavaju svi posjetitelji, no s druge su strane tu i glazbena produkcija i njezini sudionici, a to je nešto sasvim drugo. Velik dio nelokalnog stanovništva istodobno je aktivno uključen u proizvodnju i slušanje glazbe. Umjetnici i njihova publika koji se privremeno nastanjuju ovdje u mnogočemu oblikuju današnju berlinsku scenu - nastavlja.

Kao kod kuće
Za razliku od New Yorka i donekle Londona, čije scene diktira kapital, u Berlinu su stvari malo drukčije. Ništa ondje nije onako kao što se čini. Iza nekakve gomile željeza u zabačenom dijelu grada vjerojatno se krije vaš novi omiljeni poluilegalni klub ili improvizirana umjetnička galerija u kojoj možete slušati snimljene zvuke mravljih kolonija. Berlinski hipster-turizam oslikava globalizaciju u malom, jer svatko tko je makar jedanput bio ondje doživljava taj grad kao svoj. Dovoljno je da rezervirate aviokartu za vikend i eto vas u omiljenom baru u kojem ponovno susrećete iste ljude sa sasvim drugih krajeva planeta - i svi se osjećate kao kod kuće. Ujedinjenjem Zapadnog i Istočnog Berlina 1989., nakon pada Zida, ujedinjena su i dva suprotstavljena svijeta: kapitalizam ondje nije apsorbirao socijalizam, nego se prema nužnosti prilagodio specifičnostima lokalnih ekonomsko-političkih okolnosti. Tako se danas mnogo klupskih i galerijskih prostora u istočnom dijelu nalazi u opustoštenim tvroničkim pogonima bivše socijalističke industrije. Priča je dobro poznata: u kaotičnom procesu vraćanja imovine bivšim vlasnicima Berlinac iz zapadnog dijela došao bi k svom istočnom susjedu i pitao koliko stoji zakup njegove neupotrebljive tvornice prepune olupina i smeća. Može za 50 maraka? Može.

Klupska ruta
Kolaps industrije nakon hladnog rata posredno je značio i ekspanziju umjetnosti i alternativnih oblika kulture: ugovori su se sklapali brzo i jednostavno, klubovi i galerije nicali su kao gljive poslije kiše. U prvobitnom ekonomskom bumu tijekom 1990-ih najviše je profitirao Istočni Berlin. Dok je nekadašnji zapadni centar oko Kurfürstendamma i kolodvora Zoo u Charlottenburgu ostao tavoriti u vlastitoj zlatnoj prošlosti, prepušten na upravljanje ostarjeloj konzervativnoj generaciji, istočni se sektor transformirao u novo središte grada. Nekada siromašna radnička četvrt Prenzlauerberg postala je neohipsterska kolonija, klasni reprezent berlinske ‘übercool’ postkapitalističke boemštine, kao i nešto razvedeniji Mitte sa svojom mješavinom dobrostojeće elite i ostataka iz vremena DDR-a. Danas aktualna klupska ruta, na kojoj se nalaze najvažnije glazbene odrednice, počinje u istočnom Berlinu oko Alexanderplatza i proteže se kroz Friedrichshain niz rijeku do postaja Ostbahnhof i Warschauer Strasse te završava u zapadnoj četvrti Kreuzbergu, nekadašnjoj granici Zida. Ta putanja u obliku banane mapira većinu kultnih noćnih odredišta, smještenih u živopisnim prostorima (bivše tvornice, skladišta, odlagališta otpada itd.), čija scenografija već sama po sebi diktira onu karakteristično berlinsku, izvanvremensku atmosferu.

Siromašan, ali seksi
U svojoj bizarnoj kombinaciji tranzicijskog kapitalizma i socijalističke ‘humanosti’, kulturna ekonomija grada ne vodi se isključivo profitom, jer pravog profita ondje nema. Berlin je siromašan. Nakon početnog ekonomskog uzleta poslije ujedinjenja velika očekivanja nisu se ispunila i dobar je dio investicijskih projekata ili stopiran ili je ostao u nekakvom poluzavršetku, dugovi su se nakupili i Grad je u jednom trenutku došao u sukob sa saveznom državom. Spor je završio pred Vrhovnim sudom - i Berlin je izgubio parnicu. U međuvremenu njegov gradonačelnik skovao je krilaticu ‘Berlin: siromašan, ali seksi’ kao uvod u završnu kampanju brendiranja grada kao središta suvremene supkulture i ležernog  umjetničkog stila života. Ipak, koliko god banalno zvučao, slogan je uvelike, makar i samoironično, dotaknuo bit te hibridne metropole u kojoj je sve tako kul da čak i redovi sivih staljinističkih blokova u neosvijetljenim ulicama izgledaju primamljivo i... seksi.

Poveznica
Na kraju krajeva, na tisuće ‘easyjet-clubbera’ koji svaki vikend slijeću na aerodrom Schöenefeld zna zašto su došli. Techno je istodobno i kul i seksi i danas je najdragocjeniji lokalni proizvod Berlina, prepoznatljiv simbol koji s klubovima označuje puls kulturnog života cijeloga grada. Gradska vlada čak ima resor u sklopu Ministarstva ekonomije koji se bavi isključivo alternativnom kulturom, točnije ‘clubbingom’.
- Mi smo tu da klubovima stvorimo uvjete za bolje poslovanje jer su oni nezaobilazan dio naše ekonomije i kulture - kaže Tanja Muhlhans, koja upravlja tim resorom surađujući s klubovima na različitim projektima, pa tako etablirana mjesta poput Berghaina dobivaju pozamašne novčane sume izravno iz gradskog proračuna. Muhlhans je neka vrsta pregovaračice, poveznice između klubova i gradskih vlasti. U skladu sa svojim položajem bila je aktivno uključena u veliku polemiku o Baru 25 koji je već godinama u otvorenom sporu s privatnim investitorima zbog zakupa zemljišta pokraj rijeke. Taj legendarni klub, poznat po maratonskim zabavama koje nerijetko traju i nekoliko dana bez prestanka, već je dulje na rubu opstanka.

Oproštajni party
Već tradicionalno, jednom-dvaput na godinu, priređuje se poznati oproštajni party: redoviti se gosti u suzama opraštaju, zabava traje danima i klub se zatvara na neodređeno vrijeme, da bi, prema pravilu, već nakon pola godine uskrsnuo iz mrtvih. Zbog svoje specifičnosti i razuzdanog hedonizma Bar 25 pravi je simbol aktualnog lokalnog sukoba između ekspanzivne neoliberalne ekonomije i politike hedonizma.
Skeptici kažu da Berlin u nedostatku realne industrije i investicija neće moći još dugo izdržati svoj slobodni danonoćni ritam i da to već za nekoliko godina više neće biti isti grad. Neke od saveznih njemačkih država tvrde da Berlin nije siromašan, nego da samo neumjereno troši, a zauzvrat ne proizvodi ništa osim kulture zadovoljstva.  Ipak, za sada se čini da ta kultura stoji čvrsto na svojemu mjestu. Njezin je zvuk techno, njezino doba noćno je doba. I kao što to obično biva, nakon svake burne noći slijedi novi dan, još ljepši i sjajniji. Zašto onda prekidati zabavu kad je najljepše? Jer pravi ‘clubbing’ i nema mnogo smisla ako završi već nakon izlaska sunca, zar ne?   Zapravo, prava zabava tek počinje. Dobro jutro! Willkommen in Berlin.