Film je umro. Živjelo recikliranje!

Samo povremeni uživatelji filmskog repertoara nisu mogli ne primijetiti kronični nedostatak novih ideja u holivudskoj A-produkciji, uz koju je vezana financijska sudbina američke filmske industrije. Naslovi koji obično računaju na rekordne brojeve posjetitelja i najveće prihode već se neko vrijeme oslanjanju ponajprije na recikliranje odavno apsolviranih filmova, od kojih neki počinju brojiti nastavke u rangu cijele sezone neke serije ('Brzi i žestoki' sretno plove prema osmom izdanju).  Franšiza je u posljednjih 15-ak godina prerasla u osnovni holivudski poslovni model, a u stopu je prate 'remake' i 'reboot' (izmijenjena verzija već snimljenog filma ili serije sa sasvim novim konceptom). Okosnica je u posljednje vrijeme nepregledna gomila priča o superjunacima (valjda nema stripa i lika koji nisu dobili barem tri filmska hita u posljednjih nekoliko godina), no ni drugi žanrovi nisu izbjegli bjesomučno mrcvarenje svojih trupala.

Štoviše, braća Weinstein, producentske legende čiji je rad ugrađen u temelje modernog Hollywooda, napor su posljednjih godina sasvim neskriveno usmjerila u pretraživanje vlastite arhive uspješnica u svrhu nalaženja nečega što bi se moglo ponovno prodati publici. Bob i Harvey potkraj su 70-ih osnovali Miramax, filmski studio koji je, zapravo, izmislio nezavisni film kao 'mainstream' kategoriju, ali svoje vrijeme sada uglavnom posvećuju prekapanju po zlata vrijednoj arhivi, što je i jedan od glavnih razloga zbog kojih je Miramax proteklih nekoliko desetljeća mnogo puta mijenjao vlasnike.

Hvatanje za slamku

Samo je ovo ljeto, u Americi za kina najjači dio godine, kroz njih opet prošlo 'Captain America', 'X-Men', 'Neighbours 2', 'Independece Day 2', 'The Conjuring 2', 'Now You See Me 2', 'Teenage Mutant Ninja Turtles 2', 'The Legend of Tarzan', 'The Purge 3', 'Ghostbusters', 'Jason Bourne', 'Star Trek', 'Ben Hur' i mnoge druge redovite mušterije. Nema materijala koji ne bi konkurirao: adaptiraju se videoigre ('Warcraft'), siluje stripove (bezbroj filmova, smiješno uopće navoditi primjere), zlostavlja stare hitove ('Ghostbusters'), prebacuje filmove u serije ('Fargo', '12 majmuna', 'Bates Motel' i hrpica drugih), uskrisuje stare serije ('Twin Peaks'), unakazuje originale ('Ratovi zvijezda')… Harrison Ford je, recimo, tek u poznim godinama shvatio koliko mu je izbor uloga u mladosti bilo pametno ulaganje. Iz 'Ratova zvijezda' uskoči u 'Indianu Jonesa', onda u 'Blade Runner' pa natrag...

Neki od 'rebootova' i 'remakeova' koji bi se mogli pojaviti idućih godina (što u fazi razmatranja, što u fazi realizacije) uključuju 'Acea Venturu', 'Batmana' (ovaj superjunak zaslužuje znanstveno istraživanje, Hollywood je poput narkomana ovisan o njemu), 'Ljepoticu i zvijer', 'Veliku nevolju u Maloj Kini', 'Ptice', 'Bladea' (već dobro iscijeđen, ali uvijek se može još), 'Plavi grom', 'Charliejeve anđele', 'Cliffhangera', 'Vranu', 'Kocku', 'Das Boot' i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje. Popis dostupan na internetu u ovom trenutku ima više od sto filmova za koje postoje naznake novih snimanja, s tim da su neki naslovi u međuvremenu realizirani. Budući da fond ideja kopni, studiji se hvataju za slamke i sve više igraju na nikad bizarniju političku korektnost, kako je definira Twitter. Tako su 'Ghostbusters' odjednom žene, razmišlja se o pretvaranju Else iz 'Frozena' u lezbijku, Bonda u ženu ili barem drugu rasu, a Hermione je naglo pocrnila u kazališnoj verziji 'Harryja Pottera' i vjerojatno će u budućim filmskim verzijama (nema razloga sumnjati u njihovo pojavljivanje) zadržati novu put. Kako je krenulo, ni transseksualni 'Prljavi Harry' više nije izvan dosega.

Zicer je zicer

Internet je zatrpan tekstovima koji očajavaju nad neoriginalnošću Hollywooda i njegovom nekrofilskom opsesijom, no razlog je na kraju sasvim jednostavan i ne zahtijeva duboke analize. Dok god publika guta u pravilu smeće od prerađenih filmova, studiji će ih proizvoditi. U velikom broju slučajeva donose velik profit, pa se glavešine u Hollywoodu vrlo logično pitaju zašto riskirati znatan  novac na neiskušan, originalan koncept koji može gadno propasti kad imaš zicer. Malo je gdje snaga brenda toliko lako i očito mjerljiva kao u slučaju američkih filmova, unatoč pokojem franšiznom promašaju, relativno je jednostavno namirisati rastezljiv hit.

Iako je jedno od glavnih obilježja top-produkcije oduvijek bilo adaptiranje postojećeg materijala, najčešće knjiga, a istinski originalan filmski scenarij (nije adaptacija, 'remake', 'reboot', nastavak, strip, videoigra, 'spinoff' itd.) rijetkost od početaka, taj je poslovni model u desetljeće i pol eksplodirao i gotovo potpuno zavladao gornjim ešalonom ponude. Za primjer, 2013. i 2014. nijedan od deset najprofitabilnijih filmova u SAD-u nije bio originalan prema tome strogom kriteriju, a sedam od deset najuspješnijih 2014. bili su nastavci. Jedan Miramax iz 70-ih danas je nezamisliv koncept filmskog studija koji bi vjerojatno propao nakon mjesec dana, ako bi se uopće i mogao pojaviti.

Samo franšiza, molim!

Može se samo nagađati, ali čini se da je kriza 2008. bila posebno snažan katalizator, velik dio studija i filmaša izgubio je mnogo novca u krahu financijskog sektora, a istodobno je standardna cijena hit-filma ostala vrlo visoka (stotinjak milijuna dolara potrebno je za ozbiljna kinokonkurenta), zato su studiji bili prisiljeni igrati na donekle sigurno. Promašaj na blagajnama pak može biti poguban za studio, i oni najveći mogu si priuštiti ih samo nekoliko u kratkom razmaku prije nego što se nađu pred stavljanjem lokota u bravu.

Problem je što je model toliko unosan da se i dugo nakon ekonomskog oporavka studiji ne mogu riješiti te prljave navike. Navodno gotovo uopće nisu zainteresirani za snimanje filmova koji već u početku ne omogućuju lako franšiziranje. Na kraju stoga odgovornost pada na publiku koja uporno pristaje na tu igru i plaća ulaznice za filmove koji premoćno obećavaju vrlo mlako iskustvo. Iznimno loše prihvaćeni drugi dio 'Spider-Mana' ('Amazing Spider-Man 2') uprihodio je 700-tinjak milijuna dolara usprkos iznimno lošem prijmu kod kritike i publike, a takvih je primjera pregršt.

Što žele, to dobiju

Tema za sebe je pak koliko teško filmovi danas uspijevaju dosegnuti status legendarnoga premda uvjeti za to nikad nisu bili bolji. Internet, pogotovo društvene mreže, otvorio je neslućene mogućnosti brza i uspješna brendiranja, no filmskom industrijom suvereno dominiraju odavno prokušani brendovi, često stvoreni u izbornom obliku prije nekoliko desetljeća. Njihova magnetska privlačnost koja odolijeva neprekidnom čerečenju stoga je fenomen za sebe. Jedan 'Blade Runner', snimljen daleke 1982. uz uglavnom smiješne specijalne efekte za današnje pojmove, još je jači ZF brend od gotovo svega snimljenog u tom žanru u međuvremenu. Kreativnost prošlih desetljeća, čini se,  neodoljiva je jer obožavatelji stalno žele još usprkos izmijenjenim cijelim generacijama u odnosu na originalne verzije. Još jedan razlog poplave franšiza, 'rebootova' i 'remakeova' veća je internacionaliziranost publike kojoj je teško izgraditi svijest o novim filmovima. Budući da klasični marketing za toliki broj različitih tržišta previše stoji, studiji se oslanjaju na provjerene brendove u lovu na publiku izvan Amerike. Koliko se god kukalo nad odlukama studija, one su potpuno odraz  ukusa publike. Da ljudi odbiju gledati nastavke, 'remakeove' i 'rebootove', vrlo bi brzo bili iskorijenjeni iz ponude. Ovako publika može kriviti isključivo sebe.

Novo stoljeće, novi (loši) standardi

Čini se da je ključan bio početak stoljeća, otprilike baš od 2000. počinje obnovljena invazija filmova koji su postavili nove standarde monetiziranja franšiza, bilo svježih bilo obnovljenih. Otada do danas kroz kina su protutnjali 'Gospodar prstenova', 'Harry Potter', 'Matrix', 'Pirati s Kariba', 'Batman', 'Bond', 'Spider-Man', 'Iron-Man', 'Transformeri', 'X-Men', 'Planet majmuna', 'Igre gladi', 'Brzi i žestoki', 'Jurski park', 'Sumrak saga', 'Shrek', 'Hobit', 'Nemoguća misija', 'Taken'…