Filmska kritika - Hannah Arendt

Stekavši slavu učenjem o totalitarizmu, njemačka filozofkinja Hannah Arendt stavlja profesionalni život i ugled na kocku kad pišući o suđenju Adolfu Eichmannu za New Yorker iznosi kontroverznu teoriju o banalnosti zla koje se rađa iz čovjekove sposobnosti da isključi vlastiti mozak i sposobnost moralnog rasuđivanja pod okriljem autoriteta.

Margarethe von Trotta graciozno postavlja svoju protagonistkinju ravno na čvorište analitičke ingenioznosti i arogantne pronicljivosti, uz dašak osobnih predrasuda. Iako su Hannini unutarnji demoni i sve veća napetost između nje i njezinih najmilijih propisno naznačeni i lišeni utjecaja sentimentalnosti, Von Trottina suzdržana režija povremeno preuzima obilježja tzv. školskog stila, odnosno prijeti joj povremeno skliznuće na teritorij bezličnog TV filma za nedjeljno popodne. Rezultat je svakako jedan od solidnijih biografskih filmova koje smo imali priliku pogledati u kinima ove godine. Međutim, teško je othrvati se dojmu kako je toliko složen i beskrajno fascinantan lik poput Hanne Arendt zaslužio mnogo hrabriji autorski pristup. Pogotovo zato što su ideje koje zastupa aktualne.

Režija: Margarethe von Trotta
Uloge: Barbara Sukowa, Janet McTeer, Klaus Pohl, Julia Jentsch
Hannah Arendt. Njemačka/Luksemburg/Francuska, 2012.
Ocjena: 3/5