Filmska kritika: Rover

Australski postapokaliptični triler: predivna pustopoljina, bolesna fiksacija na prijevozna sredstva i bizarni grmoljasti likovi koji nisu vidjeli kap vode barem deset godina.

Bez obzira na gledateljevu upućenost u zaleđe ‘ozploitation’ filmova, svatko tko je uživao u izdancima serijala ‘Pobješnjeli Max’ znat će da spomenuti koncept teško može zakržljati. Redatelj ‘Rovera’ David Michôd svakako je znao računati na to.

Početak savršeno zadovoljava te parametre: deset godina nakon nikad razjašnjenoga kolapsa zatječemo musavog i obraslog Guya Piercea kako fanatično progoni bandu drumskih razbojnika koji su mu ukrali auto. Nakon što slučajno nabasa na prostrijeljenog brata vođe bande, uradak se pretvara u ‘buddy’ film ceste, samo bez rastuće obostrane privrženosti (ili ičega), a Michôd turobnu meditativnu tišinu prečesto zamjenjuje za dramaturški prazan hod. Gomilu klišeja i jedan traljavi rasplet poslije imamo dojam da smo film odgledali pedeset puta. Kao studija ljudskosti ‘Rover’ uspijeva biti intrigantan koliko i isprazan, što je samo po sebi fascinantno. Poneki klišej povremeno zablista pod australskim suncem (kako i ne bi?), upravo dovoljno da učini film vrijednim preporuke za gledanje - na najvećem platnu.
Danijel Brlas

The Rover, Australija/SAD, 2014, 103’
Redatelj: David Michôd
Uloge: Guy Pearce, Robert Pattison, Scoot McNairy
Ocjena: 3/5