I ja sam snob. Pa što?

Iako oni svoje bitke ne vode u blatu i pred masovnim auditorijem, njihov je utjecaj na kulturu i stil života u najmanju ruku dobrodošao

Napisala: Sandra Babić

Šezdesetih godina prošlog stoljeća pozamašan je broj mladih Zemljana za uho zataknulo cvjetić tratinčice, raspustilo kose i zaputilo se u bitku za bolji svijet. Njihova namjera bila je svrgnuti s trona elitiste i aristokrate, uspostaviti vladavinu slobodne ljubavi i mira. I uspjeli su. Rock’n’roll se prestao percipirati kao transmitor sotonističkih poruka, tabui su postali predmetom javne diskusije, a život prema elementarnim ljudskim vrijednostima zamijenio je život prema nametnutim, posve nepotrebnim društvenim normama. Hipi-kultura uistinu je označila prekretnicu u ljudskoj povijesti i činilo se da će stvari kotrljati upravo kao što treba. No, stvari se mijenjaju.    

Unificirani muf
Možda bi razinu promjene najbolje mogla ilustrirati izjava redatelja Anga Leeija koji se tijekom snimanja filma o slavnom Woodstocku susreo s nemogućnošću pronalaska pravog mufa, onakvog kakvog su nosile razuzdane hipi-djevojke. Prirodu je zamijenila sintetika, a takva multiplikacija jednog te istog stila na ženskom međunožju postala je simbolom mnogo gore stvari – masovne proizvodnje unificiranog sadržaja, od hrane do umjetnosti. Hipiji, današnji ‘baby boomeri’ vjerojatno su zgroženi tom masovnom kulturom koja ne mijenja i ne potiče, već je tu da se prožvače i probavi poput kakvog prepečenca na pokvareni želudac. Naravno, nisu oni jedini koji bi izrazili svoj bunt protiv vladavine kvaziselebritija i reality showova, već im u pomoć pristižu i njihovi povijesni suparnici – snobovi.

Višeslojni snobizam
Iako oni svoje bitke ne vode u blatu i pred masovnim auditorijem, njihov utjecaj na kulturu i stil života u najmanju je ruku dobrodošao. I pošto bi neki na tu tezu mogli u čudu podići obrvu, valjalo bi raspetljati definicije snobova, uloviti se ukoštac s kategorijama i potkategorijama snobizma. Naime, biti snob u načelu znači biti netko tko sebe, svoje znanje ili svoj status drži superiornim, a s obzirom na to što piše u knjigama, takvim se može postati rođenjem, zbog životnih okolnosti ali i obrazovanjem. Neki snobovi svoju superiornost preobražavaju u netoleranciju, drugi u neosnovanu prepotenciju, dok ima i onih čiji snobizam uistinu može biti konstruktivan kako za članove elitnih krugova tako i za posve običan narod te kao takav ne mora imati posve negativne konotacije. Međutim, takvi su posve ugrožena vrsta, a njihovo mjesto u percepciji prosječnog Hrvata zamijenio je snobizam Ante Gotovca, Željka Keruma ili Silvija Berlusconija koji uz termin jedino veže njihova umišljena superiornost, a ne elegancija ili znanje što bi trebale biti temeljnim odlikama.

Snobizam kao referencija
No, osim takvih kvazi i destruktivnih snobova, postoje i oni koji uistinu mogu s lakoćom mijenjati svijet i sigurno ostavljaju traga na popularnoj kulturi i u medijima. Evo, primjerice, u posljednje vrijeme jača ‘bloganje’ u industriji ljepote, a da bi amateri i kritičari privukli korisnike kako bi od nebrojeno mnogo imena kliknuli baš na njihov uz ime su si nalijepili riječ ‘snob’. Naprosto se počelo podrazumijevati da ‘beauty snob’, ‘bagsnob’ ili ‘blacksnob’ o području zna više od konkurencije, a to što je možebitno pretenciozan ili prepotentan nema veze, barem se od njega ili nje može nešto naučiti. 

Tom se logikom lako može razgraničiti kvazi od pravog snobizma i kod domaćih stilista koje prati snobovska aura, pa će jedan Modni Mačak koji u svojoj šubari kritizira Kronplatz ili neko drugo skijalište, jer je navodno prepuno glasnih Hrvata, bez pola muke poraziti jedan Nenad Korkut, po struci doktor, koji će u pola noći znati u kojem je broju francuskog Voguea izašao editorijal u kojem je model nosio sako Karla Lagerfelda, a potom ispričati i kratku priču o njegovu nastanku.

Eksluzivan sadržaj
Pravog snoba zgrozit će činjenica da se jedan Coehlov 'Alkemičar' ili 'Da Vincijev kod' Dana Browna prodaje u milijunskim primjercima, pri čemu neće ostaviti prostora za bilo kakva opravdanja, ali spremno će sasuti tucet nepravedno zapostavljenih književnih djela koji su prije zaslužili slavu nego ti spomenuti. Pravi primjerci uče talijanski kako bi čitali izvornog Dantea, razumiju se u molekularnu gastronomiju i ni u jednom trenutku ne zaboravljaju laskati svojim osjetilima i obogaćivati svoj maleni svemir koji ih čini posebnim, na kraju krajeva i superiornim. Iako je riječ o, u usporedbi s ostatkom društva, znatno manjoj skupini, 'proizvođači sadržaja' svjesni su njihova potrošačkog potencijala i ponuda se dijelom prilagođava njihovoj želji da budu ekskluzivni. Tako je, primjerice, Lacoste svojedobno izdao liniju s gotovo nevidljivim krokodilom, njihovim zaštitnim znakom, namijenjenu iskonskim snobovima kojima Lacoste nije dovoljno dobar ako ga nosi običan puk koji je se domogao novca.

Kritički stav
Pioniri snobovskih tiskovina poput Vanity Faira ili New Yorkera utrli su put i drugim izdavačima koji su se bacili na izdavanje šarenih magazina s dubokim sadržajem kakvog bi snobovi držali pokraj toaletne školjke. Osim poduzetničkog potencijala kakav otvara snobovska kultura njihov utjecaj na cijela društvu s vremenom će samo jačati. Što se više individua teži uspeti na društvenoj ljestvici do manire viktorijanske gospode, to je šansa za komercijalizaciju pametnih stvari veća. Snobovi, naime, imaju veću moć od intelektualaca vulgaris, upravo zbog svoje isključivosti, radikalnijih opredjeljenja, pa čak i svojevrsne netolerancije spram neistomišljenika. Pretencioznost i prepotencija čine ih manje uviđavnima i spremnima da žešće brane svoj životni stil ili uvjerenja. Iako njihova stajališta uistinu katkad mogu biti iritantna, dobra je stvar što sugovornike potiču na kritičko razmišljanje.

Točnije, njihova je mana izostanak dijaloga, izražavaju svoja stajališta pukim nadmetanjem ali, i opet, dobra je strana priče da ulazak u ring s punokrvnim snobom podrazumijeva argumentiranje s referencijama. Bez referencije, nema pobjede. Iako su primjerci konstruktivnih snobova vrlo rijetki, dobro je okružiti se njima jer ako ništa drugo možete biti sigurni da će učiniti sve što je u njihovoj moći da vas ‘nafilaju’ sadržajem s težinom. Onim koji se probavlja poput ‘pate de foie grasa’, a ne ‘fast fooda’.