Idealan film za 'smekšavanje protivnika'

Hipsterski film koji se iz petnih žila trudi biti simpatičan i luckast s jedne strane, a ozbiljan kao Franjo Tuđman s druge strane, svu svoju svidljivost temelji na veoma agresivnom silovanju emocije kod gledatelja, izvan koje i ne postoji.

Kritika ga je izvrsno prihvatila, opijena plitkim kriterijem koji nameće priča o bebi s teškim tumorom na mozgu. Vizualno katkad napadan i kičast, gotovo spotovski, bez sadržaja dalje od spomenute borbe s djetetovim rakom. Mlad, dotad bezbrižan francuski par nađe se u vrtlogu bolnica, pretraga i liječnika, no ako sami to niste doživjeli, ovaj film teško će u vama potaknuti iskreno suosjećanje.

Kraj je pomalo razočaravajući i prilično zbrzan, kratko i naglo odigran nakon otprilike sat i pol ‘dramljenja’ ostavlja dojam kao da je ubačen ničim izazvan. Problem je i opći manjak redateljske i scenarističke vještine, očit u vrlo jednostavnim i plošnim likovima te ne pretjerano razrađenim razgovorima, tako da je konačni proizvod film potpuno podređen ‘pecanju’ suza i lavina emocija. Idealan film za ‘smekšavanje protivnika’.