Idem na feštu u svilenu zagrljaju

Dizajneri obožavaju svilu, a i svatko od nas nastoji u svoj ormar odložiti poneki svileni šal, košulju, donje rublje, suknju ili haljinu. Mnogi rado nabavljaju čak i plahte i posteljinu, zavjese ili presvlake za namještaj od te luksuzne i tijelu tako ugodne tkanine.

Napisala Darija Tabulov-Truta

Jednog je dana u dalekoj Kini carica Hsi Ling Shi, žena cara Huang Tia, poznatog pod nadimkom Žuti Car ispod debele hladovine krošnje drva duda ispijala svoj čaj. Slučaj je htio da joj je u šalicu s omiljenim napitkom upala dudova čahura, a dok je to carica primijetila ta se loptica pod djelovanjem tople tekućine počela odmotavati. Carica je bila očarana vlaknima koja je uspjela razvući iz dudove čahure i tako se domislila uzgoju dudova svilca. Štoviše, osmislila je vitlo i tkalački stan i tako je, barem prema legendi, počela povijest izrade svile, jedne od najstarijih i najfinijih tkanina.

Dobro čuvana tajna
Prema kineskim izvorima povijest svile počinje u 27. stoljeću prije prije naše ere i kineski su carevi dugo čvrstom rukom držali monopol nad proizvodnjom i tajnom njezina nastanka. Koristili su je ne samo za odijevanje već i za pisanje i opremanje domova bogataša. Boje na svili bile su važan pokazatelj društvenog statusa. Tajnu proizvodnje toga profinjenog materijala uspijevali su sačuvati čak do druge polovine prvog tisućljeća naše ere, jer svila je bila među najjačim ‘valutama’ u trgovini s drugim narodima. Trgovce su na granicama pažljivo pretresali kako ne bi krijumčarili jaja, čahure i dudov svilac, a kazna za prekršitelje bila je - smrtna. Zahvaljujući toj sjajnoj tkanini od prirodnih proteinskih vlakana razvio se i Put svile koji je prolazio cijelom Azijom sve do Mediterana. I Rimljani su dobro poznavali i obožavali ogrtati se ugodnim svilenim tkaninama, no tek je oko 550. godine tajna svile preko Bizantskog Carstva stigla u Europu. Navodno su svećenici cara Justiniana uspjeli prokrijumčariti dudove svilce u šupljim bambusovim štapovima, ali ni on nije bio spreman podijeliti tajnu proizvodnje svile s drugima. Istodobno su se i Arapi domogli dudova svilca, a u Zapadnu je Europu tajna dospjela s križarima.

Svilena kriza
Promjene u proizvodnoj tehnici počele su u srednjem vijeku, zahvaljujući pronalasku kolovrata. Tijekom 16. stoljeća Francuska se pridružila Italiji u razvoju uspješne trgovine svilom, i u tome postala europskom velesilom. Zanimljivo je kako nastojanja drugih naroda da razviju svilarstvo nisu bila pretjerano uspješna. Industrijska je revolucija donijela promjene, ponajviše zbog inovacija u pređi pamuka koji je bio jeftiniji za proizvodnju, a time i prihvatljiviji masama.
Nove tehnologije tkanja, međutim, povećale su učinkovitost proizvodnje svile, a za to je nazaslužniji tkalački stan Jacquard. Nakon krize u Europi u 19. stoljeću, modernizacija svilarstva u Japanu dovela ih je do razine vodećih proizvođača svile. Italija se uspjela oporaviti od krize, dok se Francuska od višekratnih epidemija bolesti dudova svilca nije oporavila. Osim toga pauperizirano europsko radništvo 'kruh' je radije tražilo u tvornicama. Japan je stoga početkom 20. stoljeća popunjavao tu prazninu svojim sirovim svilama. A nekadašnji azijski izvoznici sirove svile sve su se više počeli okretati proizvodnji i izvozu gotovih odjevnih predmeta od svile.

Obožavaju je i dizajneri
Tijekom Drugoga svjetskog rata obustavljene je uvoz svije i njezinih prerađevina iz Japana, pa su zapadne zemlje nastojale pronaći zamjenu za nju u sintetičkim vlaknima. Stoga su se umjesto od svile padobrani ili čarape izrađivali iz najlona. Čak ni nakon rata svila se nije vratila na velika vrata na tržišta, već jedino kao raskošna tkanina za skupe odjevne predmete. Danas je Kina najveći proizvođač te fine izrazito ugodne i meke tkanine koja upija vlagu, ljeti hladi, a zimi grije. Bez obzira na nove tkanine i nešto višu cijenu svilenih odjevnih komada, dizajneri i kupci diljem svijeta obožavaju je, i gotovo svatko nastoji u svoj ormar odložiti poneki svileni šal, košučju, donje rublje, poneku suknju ili haljinu, a imućniji rado nabavljaju čak i plahte i posteljinu, zavjese ili presvlake za namještaj od ispletenih niti dudova svilca. Nije ih teško razumjeti jer je uz beskrajno ugodan dodir samog materijala neodoljivo i ljeskanje svilene tkanine do kojega dolazi zbog prizmatične strukture vlakana koja prelamaju svjetlost pod različitim kutovima.