Jahanje, savršen odmor na leđima konja

Konj neće poput psa mahati repom kad vas ugleda, ali s vremena na vrijeme pokaže vam male znake odobravanja i poštovanja. Upravo su ti trenuci nezamjenjivi

Napisala Željka Laslavić

Sva čarolija jahanja konja u prašnjavi suton uz pratnju ekspresivnih glazbenih nota Ennija Morriconea, neizostavnog talenta špageti-vesterna, rasprši se u prvom susretu uživo s bićem teškim 500 kilograma. Tko god kaže da je s konjem doživio ljubav na prvi pogled, ili laže ili posjeduje ono šaptačko redfordovsko osjetilo. Kad me prvi put konj izbliza pogledao u oči, uhvatila me prilična jeza. ‘Ne opet neki entuzijast koji mi misli skakat po leđima’, točno sam to iščitala iz njegova nervoznog pogleda. Prošla su mi kroz glavu ona razna rekla-kazala pravila: ne prilazi mu sleđa, ne gledaj ga oči, ne pokazuj strah.

U odluci da mi prvi susret ne bude i posljednji spriječila me jedino prisutnost trenera. Čim sam se popela na konja, koji me nije htio, shvatila sam da je mnogo bolje biti na njegovim leđima nego gledati ga u oči. No, svejedno, pojma nisam imala što bih s njime. Trener mu daje naredbe, ti pokorno slušaš - sve dok se napokon vaša tijela ne počnu kretati u istom ritmu. Tada slika postaje malo drukčija, odjednom ne razmišljaš, nego osjećaš: svaki puls, kretnju mišića, njegovo disanje (i njegove vjetrove koje tu i tamo prekine topničko izbacivanje svježeg drekeca).

Kao droga
U tišini jedno biće osluškuje drugo dok se ne naviknu i instinktivno ne predvide sljedeći potez. Konj neće poput psa mahati repom kad vas ugleda, ali s vremena na vrijeme pokaže vam male znake odobravanja i poštovanja, i ti su trenuci nezamjenjivi. Nepovjerenje i za jahača i konja može imati kobne posljedice. Konj je oduvijek bio životinja krda, i ako se na terenskom jahanju nađe više jahača i prvi konj krene u galop, za njim će instinktivno krenuti i ostali. Osjeti li se imalo ugroženo, pobjeći će ne razmišljajući o vama, stoga je hladna glava jahača presudna stvar na terenu.

Svaki kamen koji on osjeti među kopitima osjetite i vi. Konji su kao droga. Najprije se mrko gledate, a onda postanete vezani na neraskidiv način, dok vas životne okolnosti ne rastave. Prije desetak godina jahanje je bilo predodređeno za svojevrsnu elitu, a danas je dostupno svima, makar pravog zaljubljenika u jahanje nikad nisu mogle spriječiti cijene, kao ni u svakom sportu. Cijena konja ovisi o mnogočemu, no sada, u vrijeme recesije, konj se može kupiti i za tisuću i pol eura, što je ispod svakog prijašnjeg standarda. Imati ili jahati konja vrlo je često san svakog djeteta, ali u najčešćem slučaju on ostaje neostvaren.

Strastveni jahači
Cijena prosječnoga rekreativnog konja između tri je i 10 tisuća eura, a sportskih konja koji osvajaju trofeje katkad se popne i do 100 tisuća eura.Jahanje za neke može biti trenutačna preokupacija: postoje vlasnici koji se vikendom pojave u štali, narede nekomu da im osedla konja, sjednu i odmah krenu u galop šumom. Vrate ga, gotovo ga ne pogledaju, najedu se u restoranu i odu kući, riješeni svih tjednih frustracija. Sportske konje vlasnici na jahanje vrlo često daju boljim jahačima i kad postignu neke rezultate, skuplje ih prodaju. Međutim, jahanjem se uglavnom bave istinski strastveni jahači koji za konje gotovo žive i s njima provode svako slobodno vrijeme. Za djecu je pak jahanje ne samo izvrstan način razvijanja psihofizičkih sposobnosti nego i odličan početak učenja brige i odgovornosti za nekoga. Neki klubovi i dalje posluju naplaćujući članarine, no škola se danas uglavnom naplaćuje po satu. Cijena je od 100 do 150 kuna, s time da se nakon 30-ak sati čovjek već može zvati pristojnim jahačem. Vlasnici konja najčešće za njega plaćaju pansion od tisuću i pol do tri tisuće kuna na mjesec. U taj iznos uključene su usluge čišćenja boksa, hranjenja prosom i sijenom te besplatno jahanje. Vrlo se često vlasništvo dijeli popola s drugim jahačem, pa su i troškovi prihvatljiviji.

Konjička formula
Teško je izračunati koliko je danas jahačkih klubova u Hrvatskoj, no Zagreb i Istra još dominiraju iako se broj iz mjeseca u mjesec mijenja. Prema nekim naznakama iz klubova u Hrvatskoj bi moglo biti otprilike tri tisuće jahača. No i tu je brojku teško provjeriti. U metropoli i njezinoj okolici minimalno je 20-ak klubova od kojih su najpopularniji Ponny Express na Hipodromu, Trajbar Team pokraj Zaprešića i KK Jarun. Školu jahanja i terensko jahanje za naprednije jahače nudi i mnogo rančeva. Upravo su takva mjesta, koja uz dodatnu ponudu načina života poput onog u vesternima i gastronomije, u svijetu najpopularnija jer nude idealne uvjete zbližavanja s konjem i prirodom. U Istri valja istaknuti dva takva ranča: Goli vrh u Umagu i ranč Barba Tone. Osim rekreativnog i terapijskog jahanja konji se upotrebljavaju i za razne oblike natjecanja. Slobodno preponsko jahanje olimpijska je disciplina konjičkog sporta. Održavaju se natjecanja i u daljinskom jahanju, galopske i kasačke utrke, što je i najfascinantniji oblik konjičkog sporta koji se naziva i ‘konjičkom formulom 1’. Galopske utrke najraširenije su u svijetu, od Engleske preko Europe i Amerike do Hong Konga i Australije. U tim utrkama nastupaju punokrvnoga grla engleskog uzgoja čija cijena na aukcijama dostiže i 6,5 milijuna dolara.  No dok ne pretvorimo baš sve u brojke, neka ostane najvažniji dio priče: tko je konja sa strašću jahao, taj s njega zapravo nikad nije sjahao.