Kameni stupovi za oči i dušu
Suvremena gradnja stambenih naselja danas je prije svega ekonomski proces, dok su ekološki, socijalni i kulturni fenomeni koji život čine ugodnijim gotovo izbačeni iz konteksta urbanističkih planova.
Piše Jelena Gotovac
Stoga, iznenađuje solinsko novoizgrađeno naselje koje resi kiparski uradak i plijeni pozornost stanara i prolaznika, o čemu smo porazgovarali s autoricom projekta akademskom kiparicom Dijanom Ivom Sesartić.
Koja je ideja vašeg projekta?
Zamislila sam pet kamenih stupova pod nazivom ‘Eko – energetski pročiščivaći prostora’ koji bi unutar zadanog arhitektonskog projekta okoliša trebali privući pozornost oka i misli, svaki za sebe spomenik je vječnim i nepromjenjivim životnim elementima: vatri, vodi, zemlji i svjetlosti. Blizina Manastirina, najstarijeg dijela starokršćanske Salone, čini važnu poveznicu s kamenim stupovima u odabiru materijala kao i u prostornom rasporedu.
Akademska kiparica Dijana Iva Sesartić solinskom je naselju dala obol kamenim stupovima, podarivši okolišu novu dimenziju
Krije li se kakva poruka u stupovima?
Živim i radim na tlu vrlo bogate baštine antičke civilizacije. Sva otkrivena i neotkrivena znanja o upotrebi kamena, podignutih, uzdignutih u prostoru, stavljenih u suodnos ili kompoziciju, sve to tek naslućeno i neizgovoreno znanje drevne prošlosti, stavila sam u poruku i tragove, misli i ideje, koju nose moji kameni stupovi.
Kojom ste se tehnikom služili?
Kiparska tehnika je kamen i njegova obrada. Koristila sam samo alat za ručno klesanje kamena, što znači da sam sve na stupovima isklesala vlastitom rukom, a izrada je osam reljefa (v. 3 x 0,45 m) trajala 5 mjeseci. Najljepši dio bila je montaža u prostoru, ali je to nažalost i najkraći dio posla. Mislim da svaki projekt u javnom ili vanjskom prostoru traje vječno jer kiparski radovi moraju saživjeti s ljudima i vremenom, a vidim da ljudi obilaze kamene stupove, promatraju i komentiraju.
Je li teško biti žena kiparica?
Žena umjetnica živi nekoliko života odjednom i to se isprepliće u fazama života po važnosti i potrebi trenutka. Kada dohvatim vrijeme za svoje kiparstvo, uživam postojanje sebe kroz plodove toga rada. Da izuzetno je teško biti kiparica jednako kao što je teško klesati.