Labirint straha (3D)

Jedina stravična stvar u ovom japanskom hororu jest kvaliteta filma, koja je ispod svake razine ozbiljnog filmskog djela.Jeftin u užem i širem smislu te riječi, film o grupici tinejdžera koja zaglavi u osveti svoje mrtve prijateljice primjer je loše produkcije, očajne glume, nelogične priče i sasvim nepotrebne uporabe 3D tehnologije.

 I ako zaboravimo te prigovore, ostaje ključan problem koji svako daljnje ozbiljno razmatranje čini izlišnim, a to je da Shimizu ne uspijeva u temeljnoj namjeri i svrsi svakog filma strave - stravi. Za horor-film ovaj pati od kroničnog nedostatka bilo kakvog horora jer gledatelj ni u jednom trenutku ne osjeti ništa osim, eventualno, bolova u glavi zbog banalnosti. Tragično za kinematografi ju koja se proteklih godina pozicionirala kao lider u žanru horora i u jednom trenutku potpuno zasjenila američku proizvodnju na tom polju. Idealno pak za avanturistički raspoložene parove koji žele dvoranu za sebe. (Vanja Figenwald)