Ljubičasti kralj ljeta snižava krvni tlak i potiče probavu

Na jelovniku Europljana patlidžan je od trinaestog stoljeća, kad su ga u Španjolsku iz Kine i Indije donijeli arapski trgovci. Iz Španjolske se proširio po ostatku Europe; primjerice, dva stoljeća poslije počeli su ga uzgajati Talijani, a šesnaestom stoljeću i Hrvati. Plod divljeg patlidžana bio je veličine jajeta i svijetle boje, ali uzgojem je evoluirao u okrugli ili ovalni oblik različitih boja. Iako patlidžana ima bijelih, žutih, zelenih i čak narančastih, najčešće su nijansirano tamnoplavi i ljubičasti.

POTRAŽITE NOVI BROJ LIDER TRENDA S POKLONIMA I SUDJELUJTE U TJEDNIM DARIVANJIMA

Patlidžan je niskokaloričan: 100 grama svježega sadržava 24 kalorije i oko 92,4 posto vode, 3,4 posto vlakana, jedan posto bjelančevina, 0,2 posto masti, oko šest posto ugljikohidrata.... Broj kalorija povećava se kuhanjem, pa 100 grama kuhanog patlidžana sadržava 35 kalorija, ali i manje bjelančevina od svježega, samo 0,83 posto, te više ugljikohidrata, 8,73 posto, ali manje vlakana, odnosno 2,5 posto. U malim količinama sadržava vitamine A, B i C, ali ima mnogo kalija, koji smanjuje visoki krvni tlak, bogat je i vlaknima, koja potiču rad probavnih organa, te sadržava i veliku količinu pektina, koji snizuje kolesterol.

Čisti tijelo

Ljekovitost patlidžana, koji se ubraja u skupinu velebilja jer kao i rajčica, krumpir i još neko povrće sadržava alkaloide, višestruka je zbog fitokemikalija koje imaju antialergijsko, antioksidativno, antikancerogeno i protuupalno djelovanje. Patlidžan je povrće koje sadržava antioksidanse, koji čiste tijelo od slobodnih radikala, i mogu ga jesti svi. Istraživanja o njegovu djelovanju na zdravlje pokazala su da antocijan, nasunin i flavonim čuvaju stanice organizma od slobodnih radikala. Nasunin i drugi nutrijenti patlidžana smanjuju kolesterol u krvi vežući željezo u stijenkama arterija i aorti, štiteći tako stanice od oštećenja i nastanka tumora te sprečavajući peroksidaciju masti. Bogat je vlaknima celulozom, hemicelulozom, ligninom i pektinom, koji reguliraju masnoću u krvi i kolesterol, čuvaju krvne žile, sprečavaju nastanak ateroskleroze i bolesti krvožilnog sustava, potiču probavu i reguliraju razinu šećera u organizmu.

Od kolovoza do listopada

Za nutritivnu vrijednost tog povrća podnošljivo gorka okusa nisu presudni ni boja ni oblik, nego svježina. Ako je patlidžan tvrd i njegova kora sjajna, znači da je svjež. Budući da je riječ o sezonskom povrću, najbolje je jesti ga od kolovoza do listopada, no može se nabaviti cijele godine jer se osim na poljima uzgaja u plastenicima, pa nema nestašice toga iznimno kvalitetnog povrća koje se priprema na bezbroj načina. Za pripremu važno je da bude svjež jer je riječ o spužvastom povrću koje vrlo brzo uvene i istruli. Također je važno da bude zreo, unutrašnjost mora biti bijela, a ne zelena, i da ima nekoliko sjemenki. Nije dobro da je patlidžan prevelik ‒ veliki plod ima mnogo sjemenki, zbog čega je gorak. Srednje velik i lagan plod najkvalitetniji je i najboljeg okusa. Vrlo je važno i pravilno spremanje patlidžana u hladnjak. U njemu može ostati najviše pet dana umotan u plastičnu vrećicu, no nikako ne smije biti blizu jabuka jer proizvode etilen koji potiče njegovo propadanje.

Iako je nezaobilazno povrće u svim svjetskim kuhinjama, posebno je omiljen u mediteranskim zemljama: Italija, Grčka i Turska imaju više od sto različitih recepata za jela od patlidžana. Jednostavno se priprema: može se pirjati, peći na tavi, roštilju ili u pećnici te pripremiti kao zimnica.

Tajne pripreme

Da bi jelo bilo ukusno, treba znati neke tajne, prije svega kad treba, a kad ne, guliti koru patlidžana, te treba li ga peći cijelog ili izrezanog, u dubokom ulju ili samo na nauljenoj podlozi... Peče li se patlidžan na roštilju ili puni, koru treba ostaviti, a peći ga treba na malo ulja jer upija mnogo masnoće. Može se peći cijeli ako se od njega priprema namaz ili pire, ali i ne mora. U većini recepata patlidžan treba narezati na ploške, posoliti i ostaviti da odstoji trideset minuta kako bi se iz njega izvukla vlaga i kako bi se odgorčio te se spriječilo upijanje velike količine ulja tijekom pečenja. Nakon što odstoji, treba ga isprati i posušiti.

Poslužuje se mariniran kao predjelo ili namaz, kao prilog glavnom jelu, glavno jelo te salata. Okus patlidžana vrlo se dobro prožima s paprikom, lukom, češnjakom, tikvicama, rajčicom, lećom, maslinama, kaparima, maslinovim uljem, octom, peršinom, limunovim sokom, tjesteninom, mesom, parmezanom...

Talijanska i grčka kuhinja usavršile su slojevita jela od patlidžana, 'alla parmigiana' i musaku. Primjerice, na pečeni patlidžan dodaju se komadi mozzarelle koja se prelije umakom od rajčice, začini svježim bosiljkom i pospe naribanim parmezanom. U musaki se pak slaže red pečenih ploški patlidžana, red mljevenog mesa… i sve se zalije bešamel-umakom.