Mediteran u tisuću varijanata

U cijeloj slikarskoj karijeri Igor Rončević predstavljao se publici kao suptilan istraživač boje i ritmova.

Svaka je njegova izložba doživljaj jer je riječ o autoru koji je s jedne strane dosljedan u slikarskomu istraživačkom postupku, a s druge strane neprestanim inovacijama živi svoju suvremenost. O tome što je stvorio u nekoliko posljednjih godina, o slikama koje su na svakom zidu posebna cjelina, on će jednostavno reći da u tim djelima nema mnogo teksta. Žive su samo boje u bezbroj varijacija i nijansi. Dio aktualne produkcije pokazuje nam slikar na najnovijoj izložbi ‘Letoh/hotel’ postavljenoj u Galeriji Zrinski u prostoru zagrebačkoga hotela Palace, novome izložbenom prostoru koji se publici tek otkriva kao izložbena atrakcija.

Život boja Svako je novo platno izazov: od podloge, ‘grunda’ koji slikar voli sâm obraditi na velikom formatu, preko odbrojavanja gotovo pravilnih kvadratičnih rastera slikarskih polja. Veliki formati pred nama otkrivaju slikara koji se ne boji istraživanja, pomaka i uzmaha, autora koji eksperimentira i veseli se svakomu novom djelu. Iako se potez i trag kista može kontrolirati u dijelu stvaralačkog zanosa, sasvim novi vidici otvaraju se kad se u nekontroliranoj zaigranosti slobodnih formi razlije boja i zaustavi mrlja. U podlozi plamtećih crvenih vertikala slobodno se razlijevaju kontrastne apstraktne mrlje, asocirajući na razigrane Matisseove crvene tonove.

Prema umjetnikovu izboru Toplo i hladno, dinamično i mrežasto. Ritmizirano. Jednom će pozornost privući modrina uzbibanih širokih poteza vidljive teksture, asocijacija na ultramarinsko more i stalne mijene valova. U velikom plavetnilu doživljavaju se impulzivne modrine mora, prisjećanje na vibriranje valova i optiku stalne promjene svjetlosti koja se u plićaku mreška u nove kolorističke senzacije. Na jednom je zidu horizontalni friz sazdan od širokih elementarnih poteza, pomalo muklijih tonova. I tu je vidljiv poseban odnos prema boji, prema slikarskom rukopisu i njegovim ritmičkim mijenama.
Rijetko je ta boja onako čista istisnuta iz tube i položena na platno, češće se s posebnom pozornošću miješa s drugima tako da se na podlozi napokon suše bezbrojni tonovi i njihove varijacije. Sve slike iznesene su iz atelijera prema umjetnikovu izboru. Vidljivo je, dakle, ono što je sâm umjetnik htio pokazati, bez posebne sugestije drugih. A što danas radi njegov bivši student, provjerio je u Galeriji Zrinski i ugledni slikarski veteran Šime Perić, 93-godišnji Rončevićev profesor s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.