Moj Zagreb’ na crtežima Ivana Čižmeka

Poznati zagrebački arhitekt i urbanist Ivan Čižmek među najboljim je poznavateljima svojega rodnog Zagreba, što je pokazao mapama crteža.

Zabilježio je više od pola stoljeća promjena u gradskom tkivu. Kao vrsnom stručnjaku koji se usavršavao u Parizu burnih 60-ih pozornost mu privlači odnos između staroga i novoga grada. ‘Ta bezbrojna predgrađa koja se naslanjaju jedna na druga’, kako Čižmek voli reći citirajući Vaništu, otkrivaju nam pažljiva promatrača koji voli grad i razumije njegovu reurbanizaciju. Kao nitko prije njega zabilježio je Čižmek većinu južnoga Zagreba, Savu i ribiče, Bundek i vertikale zgrada sve do Sopota, Sigeta i velesajamske hale. Bilježio je godišnja doba i mijene oko polumjeseca Savskoga nasipa prema Trnju, prebacio je svoj pogled do obronaka Medvednice s dominantnim katedralnim tornjevima, crkvenim zvonicima koji se izmjenjuju s obrisima novokomponiranih korporacijskih nebodera izraslih u gradskom tkivu.

Iz Dugava u okolicu
‘Gdje ja to živim?’ pita se arhitekt Čižmek i odgovara na to pitanje u svojoj mapi crteža posvećenih Zagrebu. Daje bezbroj odgovora, varijacija na temu. Od 1948. do 2000. u mape je složio više od 1700 crteža. Dio toga njegova crtačkoga blaga s vinjetama, krokijima i tekstnim zapisima ujedinjen je u albumu ‘Moj Zagreb’ na čak 286 stranica. Iz te velike risanke nastale tijekom proljeća 2006., koju je napravio ponajviše na otvorenom prostoru vozeći se biciklom i zastajkujući pred zanimljivim motivima, izabrana su 64 crteža i predstavljena na izložbi u Galeriji Zrinski (do 1. rujna) u sklopu zagrebačkoga hotela Palace.
Čižmekovo iscrtavanje Zagreba počinje u Dugavama, naselju nastalome na nekoć niskome poplavnom terenu uza stari Hrelić kojemu su formu urbane cjeline sa zgradama i zelenilom posloženim oko kružnoga cestovnoga prstena dali upravo on, Tomislav Odak i suradnici. U prostoručnom crtežu flomasterom Čižmek je pokazao koliko slikovitih veduta imaju Novi Zagreb i njegova okolica.

 Crtež s objašnjenjem
Znatiželjan, pobjeći će biciklom u polje prema Buzinu i Odri i u svome bloku koji uvijek nosi sa sobom nacrtat će drvenu turopoljsku kapelicu i raspelo, krošnju hrasta, kokoši u dvorištu. Njegovi su crteži dopunjeni tekstnim objašnjenjima, trenutačnim razmišljanjima, emocijama i topografskim podacima. To je ‘dijalog s krajolikom, susjed u šetnji’, kako sâm kaže... Objašnjava da crtežom ide u kulturne bitke da bi se razumjelo kako su se stvari razvijale. ‘Gledati je jedno, a vidjeti drugo. Šetnja uza zastajkivanje inicira crtež. Crtati može čovjek koji se nikamo ne žuri, koji ima vremena odmjeriti siluetu predmeta u treperavoj svjetlosti krajolika, kaže Čižmek.