Mračno i posve osobno remek-djelo

Kakav život, takva glazba. Novi album rock-skupine Queens of the Stone Age toliko je dobar da je gotovo nepošteno govoriti o njemu koristeći se floskulama.

 Međutim, isprani superlativi vrlo dobro odgovaraju tomu mračnom, osobnom remek-djelcu. Queens of the Stone Age inače nisu takvi, osobito ne u tolikoj mjeri. Riječ je o skupini koja je svijetu donijela ‘Go with the Flow’, ‘No One Knows’ i ‘Feel Good Hit of the Summer’ - vrlo dobre pjesme na izvrsnim albumima, no koje se, ipak, nikad nije moglo opisati kao osobne, a ni posebno duboke.

Nadahnuće za ‘...Like Clockwork’ pjevač i gitarist Josh Homme dobio je dok je nepokretan i nemoćan ležao četiri mjeseca u krevetu nakon što je rutinska operacija koljena pošla po zlu i ugrozila mu život. Nakon što se izvukao iz depresivne faze, počeo je razmišljati o bitnim stvarima, vlastitoj smrtnosti, prijateljstvima, životu i vjeri te se uhvatio gitare. Kako se to dogodi velikim glazbenicima, rezultat cijele kalvarije najbolja je rock-glazba koju je Homme ikad stvorio, počevši s ‘The Vampyre of Time and Memory’, pjesmom čiji naslov (uz naslovnicu albuma) sasvim pogrešno sugerira nekakvu rock-baladu u stilu The Smashing Pumpkins, a u kojoj se Homme obračunava sa svojim bolničkim iskustvom.

mn: Beskompromisno!
Homme je u stvaranju albuma očito bio beskompromisan u viziji, čak toliko da je otpustio dugogodišnjeg bubnjara Joeyja Castilla i zamijenio ga Daveom Grohlom iz skupine Foo Fighters. Iako takve izmjene inače naznačuju nevolje, ‘Smooth Sailing’, ‘If I Had a Tail’, ‘My God Is the Sun’ ili ‘I Appear Missing’ iskrene su pjesme o ljudskim strahovima koje su uspjele u namjeri a da Queens of the Stone Age pritom nisu žrtvovali gitarske rifove i žestoki rock-zvuk po kojem su poznati.