Muse - The 2nd Law

Šesti album popularne engleske grupe Muse, nazvan ‘The 2nd Law’ (po drugom zakonu termodinamike), otvara se s pjesmom ‘Supremacy’. Riječ je o pjesmi koja preuzima one najnesnosnije karakteristike dosadašnjih ostvarenja te skupine i pakira ih u nešto što nalikuje na lošu temu za film o Jamesu Bondu.

Srećom, Muse se upravo toliko sabrao da ga već iduća pjesma, ‘Madness’, vraća na dobar put. U odnosu na njegove uobičajene grandiozne melodije, ‘Madness’, ‘Panic Station’ i ‘Animals’ donose nešto novo, ponajprije u referiranju na zvuk kasnih osamdesetih te odmjerenost i umjerenost, koje su, inače, u Museovu rječniku apsolutne nepoznanice. U tim trenucima, kad skupina trunčicu snizi ton i kad zvuči kao da je inspiraciju vukla malo više od Radioheada, a malo manje od Led Zeppelina, piše najbolje trenutke na novom albumu. Doduše, čak i na dijelovima koji su se oteli kontroli, poput ‘Survival’, službene himne Olimpijskih igara, koja zvuči kao horor-verzija brodvejske predstave o sedam patuljaka, pokazuju se kao izvanredan tim glazbenika neosporna umijeća. Najbliže reinvenciji došli su na završetku albuma, gdje u pjesmi ‘The 2nd Law Unsustainable’ uspješno kombiniraju dub sa svojim karakterističnim teškim zvukom i vokalnim vježbama Matthewa Bellamyja. Novim albumom Muse se ponovno potvrđuje kao suvremeni car teatralnog rocka.