Nasta Rojc - Slike su dnevnici duše

Slike su listovi dnevnika moga duševnog raspoloženja’, zapisala je slikarica Nasta Rojc poželjevši objasniti da je slikarstvo smisao njezina života, najdublji osjećaj, postojanje samo. Nasta Rojc rođena je 1883. u imućnoj obitelji u Bjelovaru, a umrla je u Zagrebu 1964. Njezin otac, ugledni građanin, selidbom u Zagreb postao je šef Odjela za bogoštovlje i nastavu (današnji ministar kulture).

Umjetnički paviljon u Zagrebu priredio je dosad najveću kritičku retrospektivnu izložbu njezinih slika i grafika obilježavajući 130. obljetnicu slikaričina rođenja i pedesetu godišnjicu smrti.

Raspon tema Kao važnu slikaricu čije je stvaralaštvo obilježilo prvu polovinu dvadesetoga stoljeća ponajviše su je svrstavali u tzv. žensko slikarstvo, uza Zdenku Pexidr Srića, Zoe Borelli, Zinaidu Bandur, Milu Wood i druge s kojima je od 1928. bila u Društvu umjetnica. Posve je zaslužila novo vrednovanje opusa, stoga je ova izložba sa 125 slikaričinih djela koju autorski potpisuju dr. sc. Ivanka Reberski i Jasminka Poklečki Stošić ujedno podsjećanje na prve izložbe naše slikarice održane u Salonu Ullrich te na izlaganja priređena upravo u Umjetničkom paviljonu. Njezino se slikarstvo uvrštavalo između akademizma i naznaka impresionizma, s tematskim rasponom od slikarstva krajolika do građanskih portreta i studija.

Protiv konvencija U našoj je javnosti dosad bila zastupljena uglavnom s nekoliko ključnih slika, primjerice ‘Autoportretom u lovačkoj uniformi’ (1912.), ‘Autoportretom s konjem’ (1922.) te nekoliko krajolika koje čuvaju hrvatski muzeji i galerije. Slikala je rasno u pravom smislu riječi, njezin je potez bio čist i konkretan. Svladala je sve teme, od povijesnih u atelijeru Otona Ivekovića do gotovo simboličkih, poput ‘Putnika’, slike koja je nastala u trenutku samoće i ranjivosti. Družila se s Miroslavom Kraljevićem, Becićem i Hermanom u Müchenu, a sa slikarem Brankom Šenoom bila je u formalnom braku. Za ono doba nesvakidašnje, ljubav njezina života bila je lijepa, muškobanjasta Alexandrina Onslow, časnica britanske vojske koju je Nasta Rojc upoznala nakon završetka Prvoga svjetskog rata i koja je je s njom živjela u Zagrebu u Rokovu perivoju.