Nikad me ne ostavljaj

U osnovi slične inspiracije kao zabranjena ljubav u antologijskom ‘Blade Runneru’, hladni ‘Nikad me ne ostavljaj’ neuspio je spoj potpuno ‘stisnutog’ filma i jeftine, naivne patetike, no bez obzira na to ni u jednom slučaju ne uspijeva pobuditi emociju gledatelja.

Dosadnjikav, nesadržajan, pomalo ravan i neuvjerljivo realiziranog protoka vremena, film oko kojeg su se lomila koplja među kritičarima, ali ipak je prevladala pozitivna ocjena, ekranizacija je istoimenog romana Kazua Ishigure u kojem se u alternativnoj prošlosti uzgajaju klonovi s isključivom svrhom davanja organa.

Vrlo predvidljivo i ne pretjerano originalno, mladi se par ‘darivatelja’ zaljubi i traži način da produlji svoj ograničeni životni vijek, ali shvati da im je sudbina odavno zapečaćena i da nema druge nego biti rastranširan za ‘krpanje’ pravih ljudi. Knjigu je 2005. časopis Time proglasio knjigom godine, no film vjerojatno neće doživjeti istu sudbinu kad je riječ o nagradama.  (Vanja Figenwald)