O umjetnosti odgađanja

Dragi čitatelju, i vi ste prokrastinator. No, ne brinite se, niste lijenčina, tek imate problem koji u stanovitoj mjeri može biti i poticajan, ali jednako vas tako može učiniti bićem koje će cijeli život provesti - u pripremi.

Piše: Sandra Babić

Tekstovi o odgađanju uglavnom počinju pričom o tome koliko je vremena autoru trebalo da ga napiše. Ovaj neće biti iznimka. Broj pokušaja: šest. Najbizarnija radnja koja mi je odvratila pozornost od pisanja: čekanje dok se müsli ne otope u čaši mlijeka u savršenu kašu, nakon čega je uslijedilo jednosatno uklanjanje zanoktice koje možda nije ni bilo. Tekst se, naravno, piše u ‘deadlineu’. Negdje u pola noći, uoči Dana D kada se materijal iskrcava u tiskaru. Ponekad umišljam da to radim samo zato što najbolje pišem pod pritiskom zadnjeg trenutka. Stres služi kao akcelerator. U nekim slučajevima. Ipak, nakon tone pročitanog materijala o odabranoj temi shvatila sam da istini valja pogledati u oči i priznati - ja sam prokrastinatorica. Vjerojatno ste to i vi, dragi čitatelju. No, ne brinite se, niste lijenčina, samo imate problem koji u stanovitoj mjeri može biti poticajan, ali jednako vas tako može učiniti bićem koje će cijeli život provesti - u pripremi. Prokrastinacija (termin šarmantan koliko i opstipacija) pojednostavnjeno rečeno označava oblik patološkog ponašanja zbog kojega osoba odgađa ili odugovlači s ispunjavanjem obveza (ili donošenjem) odluke a da za to nema objektivnog razloga ili, točnije, iz posve iracionalnih razloga.

Bože, samo ne danas
Otkako je razvoja tehnologije situacija je sve gora, jer je internet fantastičan medij za razvoj spomenute patologije čija meta može biti svaki stanovnik zemaljske kugle. Bez iznimke. Pogotovo stoga što je riječ o nečemu s čime se čovjek ne rađa, već se uči ili ga prilike učine (vražjim) prokrastinatorom. Donekle vas ipak može utješiti to da svakoga tko vas zbog odugovlačenja proglasi ‘niškoristi’, možete demantirati tvrdnjom da su prokrastinirali i najveći svjetski mislioci, pa čak i sveci. Evo, recimo, sveti Augustin. Majstor prokrastinacije, pogotovo u doba kad je svoj nezasitan seksualni apetit naumio zamijeniti asketskim životom. Legenda kaže kako se molio Bogu da mu pomogne izaći na pravu put zavapivši :‘Učini me manje pohotnim, ali samo ne danas’. Ili Victor Hugo. Taj se francuski književni genij običavao skidati gol uoči pisanja zamolivši pritom sustanare da mu sakriju novčanik i odjeću kako slučajno ne bi pao u napast da prokrastinira. Prokrastiniraju sveučilišni profesori, studenti, trgovci, lučki radnici, dokoličari, članovi Vlade (odugovlačenje članova hrvatske Vlade dovoljno govori o štetnosti problema), a predviđanja ukazuju na to da će narod odgađati sve više i sve češće. Odgovor zašto je tomu tako najvećim dijelom leži u već spomenutom - tehnologiji i bogatsvu sadržaja koji odvlače pozornost od aktivnosti koje trebamo početi i, naravno, uspješno završiti.

Kradljvac vremena
S obzirom na to da je riječ o vrlo zanimljivoj pojavi, jasno je zašto ona u jednakoj mjeri privlači psihologe, filozofe i ekonomske analitičare koji pokušavaju pronaći odgovor na pitanje što je to u ljudskoj prirodi što nas tjera na odugovlačenje. Zbog toga ćete upravo na tom istom internetu (u više od šest milijuna članaka na Googleu spominje se riječ prokrastinacija), ali i na policama biblioteka pronaći tisuće naslova koji analiziraju odugovlačenje ili one koji u maniri sladunjavih self-help priručnika nastoje pomoći ljudima da stanu nakraj toj ružnoj navici. Jedna od knjiga koje bi svakako trebalo pročitati jest zbirka filozofskih eseja 'Thief of Time' ('Kradljivac vremena', trenutačno dostupna na Amazonu i sličnim servisima) koja do u detalj secira prokrastinaciju s time da je autorima u fokusu ‘raskrinkavanje’ ljudske prirode. Urednici uglednog New Yorkera, inspirirani knjigom, zaključili su da je ta nesretna pojava vrlo uzbudljiva te da se iz nje može dosta toga naučiti. Primjerice, vrlo je zanimljivo da su ljudi toliko skloni odgađanju i prebacivanju obveza za neka buduća vremena iako su svjesni da ih to vodi samo u još goru situaciju.

Čisto pregovaranje
Sjetite se samo klasičnih poslovnih zadataka. Posve isti proces morate proći danas, ali ćete ga radije ostaviti za sutra (iz iracionalnih razloga) samo što će vam sutra biti još teže, jer ili niste uračunali mogućnost pojave nepredviđenih okolnosti ili pak činjenicu da tada uistinu situacija postaje stresnija. Također, ne treba zaboraviti da ljudi prokrastiniraju radeći stvari koje im nisu posve drage, primjerice čišćenje (studentske su izbice u pravilu bile blistave uoči ispitnih rokova), što potvrđuje izostanak racionalizacije. Većina filozofa iz knjige 'Thief of Time' tu nelogičnost objašnjava mnogostrukim ličnostima. Dakle, odlučite li odugovlačiti s obvezama to znači da je dio vaše ličnosti argumentima nadjačao onaj drugi. Čisto pregovaranje. Pregovaranje za kontrolu. New Yorker je taj moment ‘jačanja volje’ proglasio ključnim u prevladavanju prokrastinacije te kao klasičnu ilustraciju naveo Odiseja i njegovu zamolbu da ga svežu za pramac broda, jer je to bio jedini način da odoli zovu sirena.

Odgađanje paralizira
Naravno, nećemo se vezivati, kažnjavati i bičevati samo zato što bi nam možda moglo pasti napamet da pomaknemo rok, ali trebali bismo razmisliti o nekoj blagoj kazni ili nagradi u slučaju neizvršavanja odnosno izvršavanja zadataka. Recimo, jedna dobra oklada uvijek pali. U novac, recimo. Dobro je i stvoriti situaciju u kojoj nemamo što drugo raditi nego - raditi (sjetite se Hugoa). Možda bi se i prokrastinaciji moglo lako doskočiti kad ljudska priroda ne bi bila tako složena. Zapravo, problem je u tome što neki ljudi ne odgađaju samo svakodnevne obveze već i životne odluke. Oni potvrđuju da dublji problem odgađanja ne leži u lošem upravljanju vremenom (oni su jednako vješti u procjeni vremena samo što je ona ponešto optimističnija od procjene ‘neodlagača’) već u nemogućnosti prilagodbe, nesposobnosti preuzimanja rizika i neopisivom strahu od preuzimanja odgovornosti. Takvi će biti posve sigurni da će neka nebeska sila posložiti stvari kako treba, da je ključ u čekanju trenutka kad će se situacija riješiti sama od sebe. Takvo ponašanje nije nimalo bezazleno. Stavimo li na stranu činjenicu da ne žive sukladno uvriježenoj maksimi poput one da život nije generalna proba, s vremenom im prijeti veliki rizik od anksioznosti, opadanja samopouzdanja i gotovo patološkog straha od toga kako će ‘drugi’ percipirati njihove postupke. Takva prokrastinacija paralizira.

Prilika za promjene
Bilo bi lijepo kad bi se među šest milijuna linkova na Googleu mogli pronaći i laki koraci za ‘ubijanje’ toga ekstremnog prokrastinatora u našem biću koji prijeti cjelokupnom integritetu. Vjerujte, sve sam pretražila, bezbolne terapije nigdje. Umjesto toga, stručnjaci mašu preporukama o potrebi za psihoanalizom (što se može preporučiti) i istinskom preispitivanju životnih ciljeva i, kao što bi se ekonomskim riječnikom kazalo, pozicioniranja u društvu. No, da ne bi sve zvučalo poput izlizanoga američkog self-helpa, valjalo bi izvući i koju dobru stranu te svima nama dobro poznate neugodne pojave koja može poprimiti i patološke razmjere. Ona, naime, može pomoći u otkrivanju stvari koje su nam 'po guštu'. Odgađate li ispunjavanje zadataka do iznemoglosti, možda je to dovoljan signal da sebi priznate kako to jednostavno nema smisla i potražite nešto što vas uistinu uzbuđuju i čije izvršavanje (barem privremeno) nećete poželjeti tako lako zamijeniti usisavačem u ruci, gledanjem stupidnoga tv-filma ili osvježavanjem stranica društvenih mreža 30 puta u minuti. I još nešto, prepoznate li sebe ili svoje najbliže u ovom tekstu, ne zaboravite im čestitati Svjetski dan prokrastinacije, 25. ožujka.